Jutros, dok sam se vraćao sa sabahske namaze, doživio sam interesantan susret sa jednim policajcem. U trenutku kada sam bio na putu, moju vožnju je prekinula rotacija policijskog vozila. Stariji policajac je prišao mom autu, a prozor sam već otvorio, čekajući da se javi. Na radiju je u to vrijeme išla sabahska mukabela. Pogledao je u moj auto, primijetio crnu kapicu na mojoj glavi, a na radiju je bio Kur’an. Sve mu je bilo jasno, ali se pristojno pozdravio, rekavši da je riječ o rutinskoj kontroli i pitao je li sve u redu. Potvrdio sam da jeste, a on se okrenuo da se vrati prema svom vozilu. Tada sam ga zamolio za trenutak.
“*Oprostite, da vas pitam nešto! *“, rekao sam.
On je odgovorio sa “Izvolite!” i tada je počela naša interesantna razmjena.
Moje pitanje je bilo jednostavno, ali duboko: “Osjeti li se u vašem poslu da je Ramazan?”
Njegov odgovor bio je vrlo iskren i živopisno je opisivao promjene koje se događaju u društvu tokom Ramazana. Policajac je rekao: “Itekako. Mnogo manje alkohola, u toku noći smo zaustavili samo jednu osobu koja je bila pod dejstvom alkohola, a nije bila muslimanka. Ljeto je, pazite, ali i dalje primjećujemo da je mnogo manje tuča i općenito manje posla za nas.” Onda je uz osmijeh dodao: “Da, Bože, da uvijek bude ovako!” Ovaj iskreni odgovor pokazao mi je koliko je Ramazan uistinu period promjena, ne samo za one koji poste, već i za cijelo društvo.
Nakon toga, uz osmijeh sam mu rekao: “Vidite, dragi gospodine, to što ste rekli – upravo je to rekao Allahov Poslanik, a.s., u jednom od svojih hadisa. Vi ste mi danas dali jedan od najboljih dokaza za to, jer on je govorio da bi svaki normalan čovjek volio da Ramazan traje cijelu godinu.” Ove riječi bile su moj odgovor na njegovu želju da Ramazan traje cijele godine, a on se nasmijao i rekao samo: “Amin.”
I tako se završila naša kratka, ali značajna razmjena. Svako je otišao svojim putem, svako u miru i spokojnosti. Nema mnogo takvih trenutaka u životu koji nam donose osjećaj unutrašnjeg mira i povezanosti s drugima, čak i kada se nađemo u prolaznoj situaciji. Možda su ovo sitni trenuci koji čine razliku, ali svakako su i podsjetnik na to kako Ramazan ima utjecaj na društvo u cjelini. Možda nam ne treba samo mjesec Ramazana, već više trenutaka poput ovog, kad bismo mogli živjeti u miru, suosjećanju i uzajamnoj pomoći, bez obzira na razlike.
Takvi trenuci, gdje se susreću ljudi iz različitih sfera života, i gdje se isprepliću razumijevanje, poštovanje i ljubav prema Bogu, predstavljaju pravu ljepotu života. To je ono što je najvažnije, jer u svakom razgovoru, bez obzira na to koliko bio kratak, možemo naći snagu da se podsjetimo na pravu vrijednost međuljudskih odnosa. Ramazan nije samo mjesec posta, on je mjesec duhovnog rasta i promjena, kako na individualnom, tako i na socijalnom nivou.
Zaista, može li biti ljepše nego kada se susretnemo sa svakodnevnim izazovima u životu, ali i u miru, uz međusobno razumijevanje i želju za boljim svijetom?
Ovaj susret sa policajcem mi je još jednom pokazao koliko Ramazan zaista mijenja ljude i društvo u cjelini. To nije samo osobno iskustvo, već univerzalni fenomen. Ramazan nije samo vrijeme posta, to je vrijeme kada se ljudi kroz suzdržanost, post i duhovnu refleksiju, dublje povezuju sa sobom, s Bogom i sa svojim okruženjem. U tom periodu, smiraj i mir postaju središnji principi života, a ljudi postaju svjesniji svoje odgovornosti prema drugima i prema društvu. Ovaj susret s policajcem pokazuje kako Ramazan uistinu ima širi društveni utjecaj. Smanjenje nasilja, manje alkohola i općenito smanjenje kriminalnih radnji u tom periodu, kao što je primijetio policajac, govore o tome koliko duhovna disciplina tokom Ramazana može imati pozitivne efekte na cijelo društvo. To nije samo pitanje religije, već pitanje ljudskih vrijednosti i humanosti koja se širi kroz cijeli svijet. Svaka takva mala interakcija, bilo da je riječ o razgovoru sa strancem, susjedima, prijateljima ili policajcima, može biti podstrek da zajednički stvaramo mirniji, poštovaniji i ljubazniji svijet. Na kraju, susreti poput ovog nam pokazuju da ljubav prema Bogu, koja se odražava u svakodnevnom životu, ima moć da promijeni naše interakcije s drugima i doprinese stvaranju pozitivne atmosfere koja može trajati puno duže od samog mjeseca Ramazana.
