Duša mi se raspada u hiljadu komadića. Danas sam izgubio brata… ne samo druga iz razreda, već brata kojeg mi je medresa poklonila.
Četiri godine. Svaki dan. Isti razred. Isti hodnici. Isti ezani. Isti umor pred testove. Isti smijeh na času. Isti trenuci kad gledamo u plafon i zamišljamo šta nas čeka poslije mature.
A danas… danas njega više nema.
Bio je onaj što unese radost gdje god dođe. Uvijek nasmijan. Uvijek spreman na šalu. Kad bi i najteži dan bio – on bi ga obojio smijehom. Onaj koji nikad nije dao da neko bude tužan. A evo nas sad, svi slomljeni.
Za mjesec dana nam je matura. U utorak matursko slikanje. A danas… danas njega više nema.
Bio je dio naše 258. generacije, naše svakodnevnice… dio porodice 4-A razreda.
Molim Te, Gospodaru, primi ga u Svoje okrilje. Oprosti mu, počasti ga Džennetom. Neka mu zemlja bude lahka, a srce vječno nasmijano kao što je bilo među nama.
Rahmet ti duši, brate moj ❤️
