Jedna univerzitetska profesorica, koja iza sebe ima dva braka, priznala je sljedeće: “Prije sedam godina počinila sam golemu nepravdu jednom čovjeku. Nakon što je propao i moj drugi brak, odlučila sam se udati za jednog svog daljeg rođaka koji je sretno živio s čestitom suprugom i petero djece. Moj tetić volio je ženu tog mog rođaka, a ja sam voljela njega (rođaka), pa smo se dogovorili (moj tetić i ja) da optužimo rođakovu suprugu za preljubu. I zaista, počeli smo širiti glasine o njoj.
Uspjeli smo u tome, razveli su se. Nakon godinu dana žena koju smo potvorili za preljubu udala se za nekog utjecajnog čovjeka, a njezin bivši muž, to jest, moj dalji rođak, umjesto sa mnom, stupio je u brak s nekom drugom ženom. Ni ja, niti moj tetić nismo postigli željeni cilj, ali su nas stigle kobne posljedice nepravde koju smo nanijeli nedužnim ljudima. Ja sam oboljela od leukemije, a moj tetić i neki čovjek, svjedok protiv one žene, tri godine kasnije izgorjeli su u kući u požaru koji je izazvala struja.”
Abdurrahman Kuduzović, prof.
