Ona je djevojka u kojoj bi svaka žena mogla pronaći inspiraciju.
Ona je mlada, uspješna, obrazovana, i hidžab joj nije nikakva prepreka u životu.
Izgubila je svoga babu, svoj stub i oslonac, možda onda kada joj je, dunjalučkim očima gledano, bio najpotrebniji u životu, međutim, imala je ono najvažnije; vjeru i čvrst oslonac na Gospodara.
Ona nije sjela i plakala, nije se predala očaju, već je čvrsto zakoračala u novo poglavlje svoga života, oslanjajući se na Njega i uzdajući se u Njegovu pomoć.
Zaista, svako onaj ko je imao priliku da je upozna barem putem interneta, osjeti tu posebnu pozitivnu energiju koju posjeduje i prenosi na sve oko sebe.
Ernesa prodaje najljepše stvarčice za jednu ženu, od šminke, nakita, raznih kućnih potrepština, do posebne odjeće za žene namijenjene za dotjerivanje muževima, pa vam je od srca preporučujemo za trgovinu i saradnju.
Molimo Allaha da joj podari još mnogo uspjeha.
Pročitajte emotivnu priču naše sestre i okoristite se. Ona želi svojom pričom da vam kaže da hidžab nije prepreka, već milost, te da svaka od nas uz Allahovu pomoć i oslonac na Njega, može mnogo toga da ostvari, da je svaka od nas jača nego što može i zamisliti.
Pa, mi smo muslimanke… (smiley)
Bio je divan, sunčan dan. Trebala sam otići u grad platiti račune. Babo mi je dao novac da završim te obaveze. On je na poslu. Kući sam sa mamom, sestrama i sestrićima. Pijemo kafu. Uzela sam abdest, htjela da klanjam podne i da krenem završavati obaveze. Neki nepoznati ljudi su zvonili na vrata. Vidim ih kroz ključanicu i zamolim majku da otvori. Čujem da pitaju da li je ovo kuća moga oca, imenuju ga. Kada su dobili potvrdan odgovor, čula sam riječi: “Žao nam je, vaš suprug je poginuo na poslu! “
Zatražili su od nas da izvršimo identifikaciju. Ušli smo u hladnu bolničku sobu. Po mojoj odjeći je bilo krvi. Auto kojim smo se dovezli bilo je natopljeno krvlju. Šutjela sam, nekako mi ta krv nije smetala. Moj babo leži. Gledam ga. Blijed, mršav, više ne liči na sebe. Bio je mrtav samo nekoliko minuta i kao da sam gledala stranca. Prepoznah mu samo oči i usne. Tijelo dotičem, kao da diram led.
Dolazim kući, obavljam namaz. Razmišljam o svemu. Željela sam odustati od fakulteta. Valja prehraniti peteročlanu porodicu. Rekla sam porodici odluku i nisu mi dali ni da pomislim, jer sam uvijek bila dobar student. Starija sestra i ja preuzimamo ulogu „glavnih“ u kući. Prvi put gledam život oči u oči. Ruga mi se. Želi me napraviti slabašnom, ali neću mu to dopustiti. Mnogi ljudi su došli, pomogli kako financijski, tako i moralno, ali kada su svi otišli, opet smo ostajali mi, sami. Znaš, toliko puta sam čula očevo auto ispred kuće i htjela reći mami da se vraća s posla. Kada bi bio Bajram, osjetila bih miris njegove kupke u kupatilu. Opet, najviše mi je žao majke. Lahko ću ja.Sedam dana nakon očeve smrti dobijem telefonski poziv da počnem raditi. Odlično, to mi je i trebalo! Nedugo nakon toga, majka je imala moždani udar. Uz Allahovu pomoć, ostane živa. Allah da, da i ja nakon izvjesnog vremena završim u bolnici, zbog zdravstvenih problema. Hvala Allahu, u svemu tome, ja se krunišem hidžabom.
Dvoumila sam se dugo da li staviti hidžab ili ne, jer sam znala da stavljam ogromnu prepreku u svoj život i iskušenje. Fakultet je malo trpio zbog posla, što je sasvim očekivano. Nijedan posao nisam odbila raditi, bilo mi je bitno da je halal posao i da mogu obavljati namaz, nema veze što su plate ispod svakog nivoa, radim. Razna iskušenja ti pomognu da bolje shvatiš ljude oko sebe, da odrasteš, postaneš zrela i samostalna osoba. Sada moje sestre i ja nosimo hidžab. Niko ti neće doći i ponuditi parče hljeba. Niko ti neće doći i iscijepati drva da se možeš ogrijati, ali će zato jedva dočekati da ti pronađe mahanu i kažu:“Aha!“E, to smo mi, ljudi. Uspješno završim fakultet i steknem zvanje profesora bosanskog jezika i književnosti. Trenutno radim za IALC firmu gdje strance podučavam bosanskom jeziku, privatno djeci dajem instrukcije, bavim se trgovinom i trenutno sam MLM Farmasi direktor.
Često me pitaju šta mi je profesija i čime se bavim. Osmijehnem se i kažem:“A, šta ti treba?“Živi smo, zdravi, razumni i pametni. Svi mi imamo neki dar od Boga kojeg trebamo iskoristiti. Od plakanja, samosažalijevanja i jadikovanja nemaš ništa. Ne dopusti da u očima ljudi budeš jadnik, jer ti to nisi. Nemoj da te ljudi sažalijevaju i viđaju smrknutog lica. Budi vedar, nasmijan, veseo insan.
Hidžab nije prepreka u životu. Do nas je kako ćemo se ograničiti. Griješit ću, samo Bog zna koliko puta. Ali, svaki put kada se spotaknem, ustat ću sa tevbom u srcu i gledat ću na ovaj dunjaluk kao prolaznost, a svoju dušu ću ukrotiti tako što ću joj stalno dokazivati da sam samo jedna praška. Nikada ne znaš kada te život može iznenaditi. Probudit ćeš se jedno jutro i imat ćeš samo dva izbora: zgrabiti život svojim rukama ili ostati kukavica. Sam biraš!
Za Muslimanka.org napisala: Ernesa Bihorac Foto: ilustracija
