U prvoj smo polovini mjeseca ša’bana i odbrojavamo dane do početka mjeseca Ramazana.
Kada se čovjek nečemu istinski raduje i kada to priželjkuje onda svakodnevno razmišlja o tome, usredotočen je na to i gleda kako će se što bolje pripremiti za ono čemu se njegovo srce raduje.
Vjernici se Ramazanu svaki put iznova raduju jer su svjesni da je to nova prilika za koju nikad sa sigurnošću ne znaju hoće li biti posljednja i da li će upravo ta prilika koja se Ramazan zove poboljšati vjerničku kvalitetu života na ovome svijetu ali i odrediti status na Ahiretu.
Vjernici su također svjesni da vrijeme nakon Ramazana pokazuje kvalitet provedenog i iskorištenog vremena u Ramazanu odnosno odsjaji i tragovi Ramazana se prepoznavaju tek nakon Ramazana kroz ono čemu je čovjek posvećen i s čime je okupiran nakon Ramazana.
S toga, svaki Ramazan je nova prilika, svako vremensko približavanje Ramazana budi vjerničko nestrpljenje, ushićenje ali i novu nadu, energiju i vjernički elan, entuzijazam da što bolje primimo, ugostimo Ramazana odnosno da ga što bolje iskoristimo i provedemo trudeći se da pokupimo sve njegove benefite koje nosi sa sobom.
U ovom mjesecu ša’banu, koji je posljednja uvertira ili najava mubarek Ramazana, što učestalije učiti dvije dove, a to su dobro poznata dova:
ALLAHUMME BARIK LENA FI REDŽEBE VE ŠA’BANE VE BELLIGNA RAMADANE
Allahu, blagoslovi nam redžeb (koji je prošao), ša’ban (u kojem se nalazimo) i podari nam da dočekamo mubarek Ramazan.
Druga dova treba biti orijentirana prema jačanju unutarnje svijesti i izgradnji želje da Ramazan provedemo što kvalitetnije i smislenije u svakoj njegovoj minuti; upućivati dovu da nam Allah, dž.š. kroz doček Ramazana omogući da ga provedemo u stanju da postimo, ispostimo i da ga što bolje iskoristimo na način Allahovog, dž.š. zadovoljstva:
„Gospodaru moj, omogući mi da mubarek Ramazan što bolje iskoristim, da u njemu kroz ibadete i dobra djela steknem tvoju Milost, zadovoljstvo, oprost grijeha, spas od džehennemske vatre i ulazak na vrata Rejjan“.
Molim Te Gospodaru omogući mi da u Ramazanu budem onakav rob s kakvim ćeš Ti Gospodaru biti zadovoljan“.
U ovim danima mjeseca ša’bana spremno treba pristupiti unutarnjem čišćenju ili pripremi srca, duše, tijela da bi plodovi Ramazana mogli prionuti na što čistiju podlogu.
Ukoliko je neka podloga zaprljana, onečišćena, nepristupačna, teško se nanosi novi čisti sloj.
Zato je važno mjesec ša’ban i dane do Ramazana iskoristiti za čišćenje srca kako bi ono bilo što spremnije primiti ramazanske plodove.
S tim u vezi, što više pojačati istigfar u ovim danima, tražiti oprost grijeha od Allaha, dž.š. riječima ESTAGFIRULLAH, ESTAGFIRULLAHE VE ETUBU ILEJH, RABBIG FIR LI, truditi se zikrom, učenjem Kur’ana, čistiti srce, dušu, isprati i oprati što bolje kako bi plodovi ramazana imali nesmetan put da dopru do naših srca i duša.
U suprotnom, čovjek koji očekuje da će nastupanjem Ramazana započeti taj proces, često iznevjeri samog sebe i usljed nedovoljne pripremljenosti, ne stigne Ramazan najbolje iskoristiti.
Prođe kroz Ramazan, ali Ramazan ne dotakne i ne prodre do dubine njegovog srca.
Dakle, vjernici se za Ramazan pripremaju kroz pripremu svoga srca, duše i tijela. Kad kažemo tijelo, mislimo i na to, ukoliko je u mogućnosti postiti u mjesecu ša’banu, što je bio sastavni dio prakse Allahovog poslanika, s.a.v.s.
O kvaliteti jačanja našeg imana, bogobojaznosti u Ramazanu često ovisi i kvalitet našeg odnosa prema Gospodaru ali i prema životu i životnim procesima nakon Ramazana.
Zato je Gospodar podario Ramazan da se vjernici u njemu osvježe i nadograde svježinom i jačinom ramazanskih ibadeta, da popravi stanje svoje duše kako bi nakon Ramazana bio stabilniji, ustrajniji, staloženiji i kvalitetniji u svim segmentima svoga života.
Ne možemo očekivati da nam Gospodar popravi naše stanje ukoliko smo samo fokusirani i ulažemo energiju, trud da popravljamo, mijenjamo i unaprjeđujemo stanje u drugim segmentima života, u materijalnom, statusnom smislu na ovome svijetu ali u pogledu našeg odnosa prema Gospodaru ne pomjeramo se naprijed, uvijek se zadovoljavamo sa istim, zadovoljavamo se sa minimumom, ono što je minimum i ono što moramo, to je naša razina u vjeri.
Nisi spreman ni centimetar se pomaknuti u vjeri, a očekuješ od Gospodara da ti tvoje stanje u nekim drugim stvarima pomakne za kilometar.
Primjerice, motivirati se i nadahnuti željom, voljom da se opismeniš u Kur’anu odnosno da stekneš umijeće da možeš učiti Kur’an je jedna od stvari gdje najkonkretnije gledamo sebe da nadogradimo, unaprijedimo u vjeri jer nema te alternative učenju Kur’ana na orginalnom jeziku na kojem se Uzvišeni Gospodar objavio, nema tog prijevoda niti latinice koja ima tu snagu, moć, veličinu i utjecaj na čovjekovo srce, dušu.
Oni koji znaju učiti u Kur’anu, postavljati si ciljeve da više Kur’an uče, da zaboravljeno obnove od kur’anskih sutra ili nauče nove kur’anske sure, ajete i to baš u mjesecu Kur’ana, mjesecu Ramazanu.
To su samo neki od primjera kako vjernik pravi sebi plan, postavlja ciljeve ili ambiciju.
I to vrijeme planiranja u tim ciljevima se prima kao ibadet.
Draga braćo, neka ovo vrijeme mjeseca ša’bana, dani koji nas dijele do mubarek Ramazana bude najbolje vrijeme za razmišljanje jer razmišljanje je ibadet o tome gdje smo tanki, slabi, gdje ima mnogo ili malo prostora za naš napredak, popravak, za naše korake prema naprijed, a ne da uvijek tapkamo na istom mjestu i zadovoljavamo se sa minimalnim, a onda očekujemo od Gospodara maksimum.
Piše: Alem-ef. Crnkić, glavni imam MIZ Sisak
Amin!
akos.ba
