Jednom davno, živio je jedan veoma pobožan čovjek, koji je provodio većinu svog vremena u molitvama, postu i hvaleći Allaha. …
Gotovo sve svoje budne sate je koristio za klanjanje namaza. Bio je vrlo zadovoljan sa svojim duhovnim stanjem. Nikakva zla misao mu nije padala na pamet niti su ikakva zla iskušenja ulazila u njegovo srce.Jedne noći, sanjao je prilično uznemirujuć san. Vidio je da je jedan trgovac u gradu bio daleko veći po pobožnosti u odnosu na njega i odlučio je da mora od njega naučiti osnove pravog duhovnog života.U ranim jutarnjim satima, ovaj pobožni čovjek je otišao u potragu za trgovcem. Našao ga je zauzetog sa svojim klijentima, kojima je prodavao robu i zarađivao novac sa osmjehom na licu. Pobožni čovjek je sjeo u ugao radnje i pažljivo posmatrao trgovca. Nije bilo znakova ikakvog duhovnog života uopšte, rekao je sebi. Njegov san možda i nije istina. Ali onda je vidio da trgovac prestaje sa poslom kako bi obavio svoj namaz. Kada se vratio, ponovo je bio zauzet svojim poslom.
Trgovac je napokon primjetio pobožnog čovjeka kako sjedi u ćošku i upitao ga: “Esselamu Alejkum brate, kako ti mogu pomoći?”
“We Alejkumu selam. O ne, ne.!” rekao je pobožan čovjek. “Ja ne želim ništa kupiti, želim da vam postavim jedno pitanje.” Tada mu je ispričao svoj san.“Pa, to je vrlo jednostavno objasniti”, rekao je trgovac, “ali ćete morati učiniti nešto za mene prije nego što odgovorim na vaše pitanje.”
“Učinit ću šta god zatražiš,“ odgovorio je pobožni čovjek.“U redu onda. Uzmi ovaj tanjir; Na njemu se nalazi živa. Idi na drugi kraj ulice i brzo se vrati u roku od pola sata. Ako živa padne iz tanjira, od mene nećeš ništa naučiti.
Pobožni čovjek je uzeo posudu i počeo trčati. Živa je gotovo sva izletila iz tanjira. Usporio je, ali se onda sjetio da se mora vratiti u roku od pola sata, tako da je krenuo još bržim tempom. Napokon se vratio sav oznojen i izmoren. “Evo ti živa, živ i zdrav mi bio”, rekao je trgovcu.”A sada mi reci pravo tumačenje mog sna.”Trgovac je pogledao umornog pobožnog čovjeka i upitao ga: “Pa prijatelju, koliko puta si spomenuo Allaha ili barem pomislio na Njega dok si trčao sa kraja ove ulice na drugi kraj?”“Spomenuo Allaha!” uzviknuo je pobožan čovjek. “Nisam ni jednom. Bila sam zabrinut zbog žive na tanjiru.”
“Eto vidiš, ja Ga se prisjećam cijelo vrijeme”, rekao je trgovac. “Kada radim svoj posao, ja također nosim živu na tanjiru. Ja sam fer, pošten i ljubazan prema mojim klijentima. Ja nikada neću zaboraviti Allaha zbog svojih odnosa sa drugim ljudima.
Za Akos.ba preveo Jasmin Mujakić
