U posljednjem intervjuu profesorice Edine Bećirević za Slobodnu Bosnu, jasno je artikuliran stav da se Bosna i Hercegovina nalazi u vrlo ozbiljnoj političkoj i sigurnosnoj krizi. Dok su raniji opisi situacije u Republici Srpskoj pod vodstvom Milorada Dodika nosili odrednice poput “puzajući državni udar”, Bećirević sada bez zadrške koristi termin “aktivni državni udar”, naglašavajući da se radi o otvorenom napadu na suverenitet države.
Ona ukazuje na to da politički tandem Dodik-Čović funkcioniše po već poznatom obrascu: Dodik stvara krize prijetnjama secesijom, dok Čović tobože smiruje situaciju, a zapravo zajedno učestvuju u blokadi državnih institucija. Sve to uz podršku Beograda i Zagreba, koji imaju svoje geopolitičke ciljeve na štetu funkcionalnosti BiH. Hrvatska, tvrdi Bećirević, ne pokazuje stvarnu želju za stabilnom i suverenom Bosnom i Hercegovinom, već nastoji osigurati prostor za vlastite interese kroz partnerstvo s akterima koji narušavaju temelje bh. državnosti.
Posebno je kritična prema izjavama hrvatskog premijera Andrej Plenkovića, koji je nedavno iz Mostara poručio da Dodiku treba “smiriti tenzije” i pozvao na povratak u ustavne okvire. Za Bećirević, takve izjave su ne samo naivne nego i štetne, jer ignorišu realnost: da bi se Dodik vratio u ustavne tokove, morao bi prihvatiti sudske presude, napustiti političku scenu, povući protivustavne zakone i dozvoliti funkcionisanje državnih institucija. Govoriti o pregovorima s nekim ko otvoreno krši ustavni poredak, prema njenom mišljenju, samo produbljuje krizu.
U tom kontekstu, Bećirević komentariše i najnoviji incident – protjerivanje njemačke državne ministrice Anne Lührmann iz RS-a, što naziva ne samo diplomatskim skandalom nego i ozbiljnom sigurnosnom prijetnjom. Umjesto da Hrvatska i EU ovaj čin jasno osude i proglase Dodika bezbjednosnim rizikom, političke elite se i dalje kriju iza općih fraza i pokušaja dijaloga.
Bećirević pravi važnu paralelu s politikom Mađarske, naglašavajući da se Hrvatska de facto pridružuje Budimpešti u odbijanju uvođenja sankcija Dodiku. Ovakva politika, prema njenim riječima, ne doprinosi miru nego stvara prostor za još opasnije aktivnosti i destabilizaciju.
Poseban fokus stavlja na postojanje jake opozicije u Republici Srpskoj, koja se često previđa u evropskim narativima. Njoj je jasno da neki međunarodni krugovi radije insistiraju na etničkim stereotipima, nego što žele priznati da u RS-u postoje artikulirane političke snage koje se bore protiv Dodikovog režima.
Prema Bećirević, prisutna je jasna tendencija nekih krugova u EU da ignorišu alternativne političke opcije jer im se uklapaju u zastarjeli okvir “etničkih prijetnji”, što je dugoročno štetno i za BiH i za samu EU.
S druge strane, pozitivno ističe Njemačku i Austriju koje su uvele sankcije Dodiku. Očekivala je, kaže, da će se nakon incidenta s njemačkom ministricom dogoditi snažna, zajednička reakcija EU. Međutim, uslijedile su samo mlake i neujednačene reakcije, što je pokazatelj slabosti evropske sigurnosne politike.
Bećirević otvoreno tvrdi da je Dodik ruski agent u BiH i da bi minimalna odgovornost EU bila da slijedi primjer Berlina i Beča u kažnjavanju njegovih aktivnosti. Iako je svjesna da ne postoji jedinstvena vanjska politika EU zbog otpora Mađarske i sada Hrvatske, smatra da bi ostale članice trebale pokazati političku volju i jasno se distancirati od snaga koje rade protiv stabilnosti i suvereniteta BiH.
Njene riječi su ojačane i izjavama Kaje Kallas, visoke predstavnice EU za vanjsku politiku, koja je prilikom svoje posjete BiH naglasila da je država suočena sa ozbiljnom ustavnom krizom i da EU neće tolerisati poteze koji prijete teritorijalnom integritetu i ustavnom poretku. Posjeta EUFOR kampu Butmir i zahtjev dva člana Predsjedništva BiH za asistenciju EUFOR-a u potencijalnom hapšenju Dodika predstavljaju, prema Bećirević, znak da državne institucije namjeravaju reagirati u odbrani pravnog poretka.
U zaključku, Bećirević naglašava potrebu da se u javnom i međunarodnom diskursu stalno ponavlja ko je Milorad Dodik – političar koji djeluje u interesu Rusije i Srbije, koji ruši ustavni poredak BiH i predstavlja direktnu prijetnju miru.
Ako se međunarodna zajednica i EU ne odluče brzo i odlučno reagirati, produžavanje Dodikove političke slobode samo povećava mogućnost oružanih sukoba i destabilizacije cijelog regiona. Bećirević poručuje da je vrijeme opreznog čekanja prošlo, te da je sada trenutak za konkretne poteze u odbrani države Bosne i Hercegovine.
