Mnogi mladi ne znaju šta znače „džemreta“ o kojima se često govori, a koja se pojavljuju u drugoj polovini zime, pred proljeće.

U utorak, 19. februara, je prvo džemre!

Šta znači „Prvo džemre u zrak“, „Drugo u vodu“, „Treće u zemlju“ i zbog čega narod pazi na prvo džemre?

„Džemreta“ nam javljaju da je proljeće pred nama. Sa proljećem dolazi naglo otopljavanje i bujanje životnih sokova. Ponovo će se priroda ogrnuti zelenom dolamom. Zamirisaće ljubičice, visibabe, jagorčevina, a iscvijetat će jorgovani, maćuhice, zambaci i tulipani…

Buđenje prirode se ponavlja svakog proljeća. Insanu proljeće zamiriše i u srcu pokrene zapretene emocije. Mnogi se sjete nekadašnjih proljeća, svoga djetinjstva, mladosti i zavičaja iz kojeg su ponikli. To je zato što je čovjek jedino stvorenje koje misli. Opet nije svakome proljeće isto. Starijima buđenje može tugu povećati, bolesnima zdravlje pogoršati, a alergičnim osobama osipe i kihanje.

Helem, dobro je da džemreta ubrzo počinju udarati i proljeće najavljivati. Svako se džemre lakše podnosi osim džemreta što udara u džepove domaćina.

A kad “udari” džemra?

Džemra, turska riječ koja označava talas, udari u toku hamsina tri puta. Hamsin je drugi period zime u trajanju od 50 dana od 31. januara do 21. marta.

Džemre je zračna struja koja dovodi do postepenog popuštanja studeni u rano proljeće. Za džemre se kaže da „pada“ (ili puca), vulgarno shvaćeno kao da pada iz neba. Po istočnjačkim kalendarima, a i po muslimanskim takvimima (vjerskim kalendarima), u nas prvo džemre pada u havu (zrak) 19. februara, drugo u vodu 26. februara, a treće u zemlju 5. marta.

Pod uticajem džemreta vraća se život, izbijaju pupoljci na drveću, procvjetava cvijeće poput ljubičice, lale, visibabe… No, nisu samo džemre karakteristične za tursko narodno vjerovanje o prirodnim procesima. Naime, u takvom izuzetno zanimljivom posmatranju prirodnih promjena mart obilježavaju i drugi datumi.

Naprimjer, 15. mart ili kirlangićlarin je početak seobe ptica.

Ona predstavlja božiji blagoslov prirodi koja tek tada započinje sa svojim reproduktivnim periodom. Sve tri “udare”, jedna za drugom, u zadnjoj dekadi februara i početkom marta. Prva udari u zrak, 19. februara ili u sedmoj hefti, i tad se osjetno poviši temperatura zraka. Obično zapuše jugo i naglo otopli. Svaka od njih potraje sedam dana koliko je potrebno da razbudi snagu prirode. U osmoj hefti ili tačnije 26. februara, ili u jedanaestoj hefti, “udari” druga džemra ali ovaj put u vodu. Njena snaga je u tome da spriječi zamrzavanje vode. Zadnja, treća džemra, udari početkom marta, tačnije 5.marta ili u desetoj hefti do Jurjeva, u zemlju kada, po narodnom kazivanju, zemlja otopli i postane pogodna za prvu sjetvu.

Narod pazi, na udaranje prve džemre kako bi iskoristio bar djelić te prirodne snage. Kad džemra udari u zrak narod nareziva žile i počinje se i sa obrezivanjem i kalamljenjem voća i grožđa.

Hairli i berićetli nam novo proljeće i buđenje!

Almir Kusur / Novi horizonti

Hamsin traje od 31. januara sve do 21. marta. U ovom periodu kako kročimo u februar mjesec javljaju se sve prevrtljivije vremenske prilike (“veljača-prevrtača” odnosno “februar-prevrtljivac”), ali i prvi predznaci nadolazećeg proljeća.
U turskom jeziku postoji naziv “cemre”, (u daljem tekstu “džemre”) što predstavlja udarac, val, toplu zračnu struju. Smatra se da do pravog proljeća moraju da udare sva tri džemreta te da se ispušu tri marčane bure.

Prvo džemre obično je ono koje udari u zrak (oko 19. februara), i donese osjetnije zatopljenje uz jači jugo. Drugo džemre udari u vodu (oko 26. februara) kada se smatra da voda dobija toliku moć da više ne može smrznuti, a treće džemre udara u zemlju (oko 05. marta). Tada se smatra da se zemlja dovoljno zagrijala da se na njoj mogu bezbjedno obavljati poljoprivredni radovi.

Hayat
Međutim, već poslije pola 10. i sve do pola 11. sedmice javljaju se tzv. “babine huke” u kojima se sukobljavaju hladnije zračne mase sa istoka i tople sa juga i jugozapada. To su obično posljednji pravi trzaji zime u kojoj proljeće preuzima polahko ali sigurno prevlast. To je karakteristično martovsko obilježje koje se zadnjih godina sve više gubi. Ono što mi zovemo babinim hukama jeste nagla varijabilnost vremena – naglo naoblačenje praćeno pljuskovima snijega, kiše, prolazno jakim vjetrom, a onda se najednom razvedri i sunce ugrije svojom snagom – nerijetko sve navedene pojave se izmjene u manje od 30 minuta.

Međutim, pravog proljeća nema isto dok se ne ispušu tzv. “tri marčane bure”.

Te tri marčane bure se u pojedinim predanjima javljaju u pravilnom razmaku od 7 dana (07, 14. i 21. marta), dok u pojednim na razmaku od 10 dana (07, 17, 27. marta). Obično ove marčane bure su najgore na svom početku, kada su najjače, druga je obično slabija, a treća ponovo pokazuje svoju jačinu. Naravno, zavisno od postavke atmosferskih pritisaka i ovo pravilo varira, pa nekad se zna desiti da ona druga bude jača od treće ili prve.

Ukoliko se ne ispušu u martu, smatra se da će se ispuhati onda kad ne trebaju – usred ljeta, i to tako da jedna traje 8 dana, druga 3 dana, a treća 24 sata – napisao je Nedim Sladić.