BOŠNJAČKA APOKALIPSA
Psuju nam genocid i Srebrenicu.Ibretimo se.Jel to za ibreta ? Il za šamara? Ne njima ,nego nama.Šta smo to mi očekivali?
Čemu smo se to naddali? Sa politikom od danas do sutra.Bez nacionalnog i bilo kog plana i programa.Da će se neko drugi nastaviti boriti umjesto nas.Hoće,malo sutra..
.Ako se vratimo u prošlost, nije teško zaključiti, da su potomci jednom protjeranih iz Srbije, naseljeni u dijelove sjeverne Bosne: Bos. Šamac,
Kozluk, Janja, Bijeljina, Brezovo Polje, Brčko, Bos. Brod, Derventa, Prnjavor… pa sve do Orahove kod Bosanske Gradiške, kao i dijelove istočne Bosne i Hercegovine: Višegrad, Foča, Trebinje, Nevesinje, Ljubinje, Srebrenica i itd, doživjeli istu sudbinu svojih predaka, i to samo nakon 120-160 godina. Potomci nekad do kože opljačkanih, ponovo su opljačkani na isti način, od potomaka onih koji su pljačkali njihove pretke. Metode primjenjivane prije u izgonu njihovih predaka, ponovu su primjenjivane 1991, 1992, 1993.godine na isti način prema potomcima protjeranih iz Srbije. Stvorena je čista etnička teritorija koju danas nazivamo RS, istina kao entitet u sastavu BiH, ali sa aspiracijama, da se prvom mogućom prilikom priključi Srbiji, što ne krije ni jedan iole ,ugledniji’ političar u RS, na zadovoljstvo političkog vrha Srbije.
Gdje je kraj ovoj suludoj nasističko-rasističkoj i fasistickoj politici, (nazovite je kako god hoćete, ali sigurno nećete pogriješiti), koja ima podršku međunarodne zajednice. Kakvu je sudbinu Bošnjacima namijenila medjunarodna zajednica, koristeći velikosrpsku i velikohrvatsku rasističku politiku. Po svoj prilici njen je cilj nestanak Bošnjaka u Bosni, ili u najboljem slučaju sabijanje Bošnjaka na jedan mali prostor u centralnim dijelovima Bosne, na kome neće moći opstati iz ekonosmskih razloga, jer će njihov ekonomski razvoj zavisti od volje istočnih i zapadnih susjeda. A kakva je njihova volja, najbolje pokazuju primjeri iz ne tako davne prošlosti:
Iseljavanja muslimana iz Srbije i Hrvastke, bolje rečeno Slavonije i Like.
Ono što ozbiljno zabrinjava kod Bošnjaka je nespremnost da iz nešto ranije i skorašnje prošlosti izvuku bilo kakvu pouku. Bošnjaci još uvijek nemaju svoj “Nacionalni program”. Bošnjaci jos uvijek ne znaju šta hoće od Bosne, a ne znaju-jer nisu okupili najumnije među Bosnjacima, da urade:
“Nacionalni program Bošnjaka”, da bi svaki bosnjački političar u svako vrijeme znao, kako da se postavi u odredjenoj situaciji. Tako će biti dok god Bošnjaci ne izvuku pouke iz ranije i skorašnje prošlosti, i ne naprave “Bosnjački nacionalni program” koga mora da sprovodi svaki političar koji zastupa interese Bošnjaka. Taj Program treba da pruži odgovor na najaktualnija pitanja, kako Bošnjake zaštiti od međunarodne zajednice, i od aspiracija naših istiočnih i zapadnih susjeda, kako bi Bošnjaci opstali kao narod, na svojoj zemlji i u svome dobru. Dakle, taj “Nacionalni program Bošnjaka” ne bi podrazumijevao, nikakvu otimačinu tuđe zemlje i tuđih dobara, niti izgon bilo koga iz nacionalnih i vjerskih pobuda. Ako to Bošnjaci ne urade, čeka ih sigurno sudbina muslimana Srbije, Hrvatske, i Bošnjaka sa prostorora danasnje RS. Za nas je ovo pitanje opstanka i nismo više u poziciji da manevriramo i experimentiramo sa svojom i budućnošću svoje djece. Svaki Bošnjak treba da kao individua ponese svoj teret odgovornosti i spozna prave vrijednosti, te odrekne se propalih ideja bratstva i jedinstva koje su nas i dovele u situaciju u kojoj se nalazimo.
Do nas je !