Politička scena u Bosni i Hercegovini ponovo je uzdrmana nakon najnovijih izjava predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika, koje su izazvale burne reakcije javnosti i opozicionih predstavnika. Dodik je, naime, javno poručio da će Srbima koji nastave raditi u državnim institucijama BiH, uprkos političkom kursu koji vodi entitetska vlast, biti zaprijećeno oduzimanjem njihove imovine na teritoriji Republike Srpske. Ova prijetnja naišla je na snažno negodovanje, kako unutar političkog života Republike Srpske, tako i šire u cijeloj BiH, ali i međunarodnoj zajednici, koja sve učestalije izražava zabrinutost zbog destabilizacijskih poruka koje dolaze iz Banje Luke.
Posebno upečatljiva reakcija stigla je od Radomira Vasića, pomoćnika načelnika terenske kancelarije Višegrad Granične policije BiH. On je otvoreno stao protiv Dodikovih prijetnji, poslavši poruku koja je odmah privukla pažnju javnosti. Vasić je poručio da ga ni u najtežim trenucima ratnog sukoba nisu uspjeli slomiti neprijatelji, pa neće ni vlasti Republike Srpske sada. Njegove riječi bile su direktne i bez uvijanja:
“Ako je makar i zrno istine u ovim tvrdnjama, pozivam Dodika lično da dođe i da mi uzme ono što nije mogao ni Naser Orić sa svojim bojovnicima i zlotvorima u ratu 92-95. Šifra: Ronhil; crveni; plavi; beli.”
Ova poruka ima dodatnu težinu s obzirom na to da je Vasić, ne tako davno, javno poželio brz oporavak predsjedniku Republike Srpske, uz srdačne riječi podrške. Međutim, svega tri mjeseca nakon tog gesta, očito razočaran pravcem kojim se politički vrh kreće, odlučio je istupiti sa žestokom kritikom.
Razlozi ovakvih Dodikovih prijetnji leže u širem kontekstu. Vlasti Republike Srpske već duži vremenski period vode politiku koja podrazumijeva distanciranje od državnih institucija Bosne i Hercegovine, favorizujući jačanje entitetskih ovlasti. U tom procesu, vrši se snažan pritisak na zaposlene unutar državnih organa, posebno na one iz reda srpskog naroda, da napuste svoje pozicije i priključe se entitetskim strukturama.
Vasićev istup je samo jedan od mnogih primjera nezadovoljstva ljudi koji se nalaze pod ovakvim pritiskom. Njegova poruka, ujedno i poziv na zdrav razum, oslikava širu zabrinutost za budućnost države, jer se ovakvim izjavama, prema mišljenju opozicije, ugrožava egzistencija na hiljade porodica koje žive i rade u skladu sa zakonima Bosne i Hercegovine.
Treba napomenuti da su međunarodni akteri već reagovali na ovakve izjave. Iz krugova Evropske unije i zapadnih zemalja ponovo su upućeni pozivi na očuvanje Dejtonskog mirovnog sporazuma i poštovanje ustavno-pravnog poretka BiH. Postoji bojazan da bi dalje zaoštravanje moglo dodatno destabilizovati regiju, što bi imalo negativne posljedice i na sigurnosnu, ali i na ekonomsku situaciju.
U ovom kontekstu, nekoliko ključnih pitanja postaje posebno važno:
- Hoće li Dodik nastaviti sa praksom prijetnji koje dodatno polarizuju društvo?
- Da li će reakcije opozicije i zaposlenih u državnim institucijama uroditi plodom i pokrenuti ozbiljan dijalog?
- Koliko daleko su spremne otići entitetske vlasti u nametanju ovakve politike?
Jasno je da trenutna politička retorika doprinosi produbljivanju podjela unutar Bosne i Hercegovine, umjesto da vodi ka prijeko potrebnom dijalogu i stabilnosti. Izjave poput one Radomira Vasića podsjećaju da postoje pojedinci koji, uprkos političkim pritiscima, ostaju dosljedni principima pravde i profesionalnosti.
Na kraju, ostaje da se vidi hoće li Dodik, suočen sa sve snažnijim otporom unutar vlastitog naroda i sve većim međunarodnim pritiskom, promijeniti retoriku ili će se politička scena u BiH suočiti s novim valom tenzija. Bez obzira na ishod, jasno je da su izjave poput Vasićeve postale simbol otpora samovolji i pokušaju zastrašivanja, ali i podsjetnik na nužnost očuvanja osnovnih prava i dostojanstva svih građana, bez obzira na političke okolnosti.
Pored svih reakcija koje je izazvao Vasićev javni istup, jasno je da ovakve izjave ne samo da odražavaju lični stav jednog službenika, već i nagovještavaju šire nezadovoljstvo koje tinja među zaposlenima u institucijama Bosne i Hercegovine. Ova situacija ukazuje na ozbiljnu potrebu da se politički lideri, umjesto produbljivanja sukoba i podjela, okrenu odgovornom dijalogu i izgradnji međusobnog povjerenja. Samo otvorena komunikacija, uz poštovanje zakonskih okvira i prava pojedinaca, može spriječiti dalju eskalaciju i doprinijeti očuvanju stabilnosti u regiji. Ukoliko ovakve prijetnje i pritisci postanu pravilo, a ne izuzetak, jasno je da bi to moglo imati dugoročne posljedice po sigurnost, ekonomiju i društvenu koheziju cijele Bosne i Hercegovine. Vrijeme je da svi akteri pokažu političku zrelost i stave interese građana ispred ličnih i partijskih ambicija.
