Eto, stiže nam i ramazan, ove godine u posebnim okolnostima, neobičnim, ali on je nama uvijek dobrodošao! Kada su svi ovozemaljski gosti i putnici namjernici zakazali – ramazan dolazi u “dogovoreno”, svoje propisano vrijeme!
U ovom vremenu, sveopće krize, valja ostati pri zdravoj pameti – ta nedaj Bože da se pameti tīkne i to je opaka bolest, stoga je velika utjeha i ohrabrenje sve ono što nam redovno dolazi i teče svojim uobičajenim tokom! Ma šta bilo sebebom ove globalne ljudske nevolje, ona je Božije davanje, – nijedna nevolja se bez Allahove volje ne desi – poruka je Mudrog Qur’ana!
– Sve što se zbiva i događa; bilo dobro ili zlo, biva po Božijoj volji i određenju – potvrđuje nam i jedan od imanskih šartova! Zbog čega je sve ovo zadesilo našu planetu i ljudski rod, opet samo Allah, subhanehu we te’ala, najbolje zna! Mi možemo “studirati” i razmišljati i trebamo, naravno, još dugo, jer ovo je veliko iskušenje, ali i lekcija koja nosi mnoge poruke i pouke!
Lekciju trebamo dobro zapamtiti, a ono korisno u djelo sprovesti, jer skūpa je ovo škola, mnogo će koštati i nadaj Bože da se više ikada ponovi! Istina, bilo je nereda i nepravde svake vrste; kršenja Božijih pa i svjetovnih zakona. Bilo je napuštanja prirode, udaljavanja od porodice; roditelja, djece, odlazaka za boljim životom i još mnogo toga što će nam sada na pamet pasti, što ne možemo ni nabrojati.
No, šta je tu je – ono što nas je zadesilo nije nas moglo mimoići, a ono što nas je mimoišlo nije nas moglo zadesiti – čuvena je predaja i zlatno pravilo našeg življenja! Sada nam je jedino prioritet kako prevazići ovu nevolju; kako uspjeti u svojevrsnoj borbi, sa što manje posljedida! Ovo proljeće je, svakako, jedan od naših vrijednih saveznika! Kao najljepše i najplodonosnije godišnje doba, nudi nam sunce, zelenilo, razne mive i plodove… naša fizička opskrba! S druge strene imamo mubarek mjesece među kojima ramazan kao njihov tadž, oni nam nude nebrojene, nimete, blagodati i to je naša duhovna opskrba, bez koje, također, ne možemo!
Proljeće će zaviriti u svaki kutak prirode i oživjeti je – molimo Allah, tebareke we te’ala, da i mubarek mjeseci ‘zađu’ u svaki kutak našeg bića, da ga ožive i ojačaju i nadahnu čvrstim vjerovanjem i imanom! Ako želite spas – požurite na namaz…namaz je spas…- naš je svakodnevni poziv! Ko želi ostati zdrav, duhovno i tjelesno, neka posti – postite i bit ćete zdravi – preporućuje nam naš Poslanika aleji selam! Onaj ko želi imetak – neka bude zahvalan i dijeli višak onima koji su u potrebi – tako se uvećavaju dobra dijela, a imetak osigurava bereketom… Osjećate li se umornim i ispraznim činite zikr – zikr odmara i popunjava prostor između nebesa i zemlje!
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Ako, pak, želimo da se proljeće useli i u naše duše i srca, da nas smiri i preporodi – učimo Veličanstveni Qur’an, on je to proljeće naših srca, otjerivač brige i razgalitelj tuge… “Ako vi budete brojali Allahove blagodati, nećete ih nabrojati …” ( 18 En-Nahl)
Ovo je, ionako, period kada se “povlačimo” u svoje domove, naše mirne oaze, da brinemo samo o sebi; da se posvetimo sebi odnosno svojim ibadetima; našim stvarnim dužnostima i obavezama koje će nam koristiti i ovog i budućeg svijeta! Uspjeh je iskoristiti prliku! Ovo novonastalo stanje pandemije traži od nas da se maksimalno zaštitimo i dužni smo učiniti ono što je u našoj moći, ali insan nikada ne može učiniti sve i uvijek mu je potreban oslonac i pouzdanje! – “i u Allaha se pouzdajte, Allah je zaštitnik dovoljan! ( El-Ahzab, 3) Hasbunallahu wa ni’mal wekeel – dovoljan je nama Allah i divan je On zaštitnik! (173, Ali ‘Imran) I na posljetku – svaka borba ima svoje heroje, ratovi imaju svoje junake, samo – nad bolešću junaka nema – kaže narodna mudrost! Ima osoba koje decenijama svoje normalno vrijem provode u kućnoj “izolaciji” pa opet žive!
Neće se ni vama za ovih nekoliko sedmica ništa posebno desiti! Ne bilo nam veće štete od toga što ćemo biti u svojim domovima sa svojim porodicama i sve nam se, inšaallah, na tome razmitilo!
“Bismillahi tevekkeltu alallahi ve la havle ve la kuvvete illa billah. U ime Allaha, na Allaha se oslanjam, nema snage ni moći bez Allaha!”
Za Akos.ba piše: Razija Maksumić
