Ove godine, Republika Srpska zajedno sa Srbijom obilježava Sretenje kao Dan državnosti, čime je postavljen temelj za, kako smatraju mnogi, duboko politički i teritorijalni pomak u regiji. Na temelju Deklaracije o zaštiti nacionalnih i političkih prava srpskog naroda, koja je donesena na Svesrpskom saboru u Beogradu, Miloš Vujić, generalni konzul Srbije u Banjaluci, izjavio je da je obilježavanje Sretenja simbolično kao dan ustavnosti. Vujić je dodatno naglasio važnost Srbije kao matice za sve Srbe, govoreći o jedinstvu naroda, unatoč fizičkoj udaljenosti, a istovremeno je istaknuo da je Srbija ključna u povezivanju Srba širom Balkana.
Sretenje je postalo značajan politički trenutak za Republiku Srpsku, jer je sada prvi put obilježeno kao Dan državnosti, čime se stvaraju temelji za daljnje političko povezivanje između Srba u BiH i Srbije. Vujić je također spomenuo da je izdavanje državljanstava Srbije od strane Konzulata u Banjaluci postalo ključni element u održavanju političke kohezije, ističući da je u 2024. godini zabilježeno gotovo 5.000 zahtjeva za državljanstvo. Na temelju ovog konteksta, ne iznenađuje činjenica da će proslava Dana državnosti Srbije imati veliki politički i simbolički značaj i za Bosnu i Hercegovinu.
Međutim, ovakve inicijative nisu prošle bez kritika, a Ramiz Salkić, zastupnik u Narodnoj skupštini Republike Srpske, izrazio je ozbiljnu zabrinutost. Salkić je za „Slobodnu Bosnu“ komentirao Deklaraciju srpskog sabora, koju je usvojila skupština Srbije i NSRS, upozoravajući da ona predstavlja trajnu prijetnju integritetu Bosne i Hercegovine. Ova deklaracija, smatra Salkić, ima za cilj stvoriti umjetni osjećaj pripadnosti Srbiji među bosanskim Srbima, čime se podriva unutrašnja kohezija Bosne i Hercegovine i jača povezanost s Srbijom.
Za Salkića, Deklaracija je potvrda stalnih aspiracija Srbije prema teritoriji Bosne i Hercegovine, a jačanje veza između bosanskih Srba i Srbije putem zajedničkog obilježavanja srpskih praznika samo je jedan u nizu koraka prema stvaranju političkog okvira za podjelu Bosne i Hercegovine. Ovakav razvoj događaja podrazumijeva dugoročni plan podjele zemlje kroz stvaranje političke realnosti u kojoj bosanski Srbi sve više osjećaju da pripadaju Srbiji, a ne BiH. Prema njegovim riječima, takav pristup je u suprotnosti s onim što je Srbija prihvatila potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji je jamčio Bosni i Hercegovini međunarodno priznanje kao nezavisne države.
Salkić nastavlja i navodi kako je trenutna politika Srbije zapravo glavni pokretač separatističke politike u Republici Srpskoj. On smatra da takav pristup, uz stalno jačanje pozicije Srbije, samo destabilizira Bosnu i Hercegovinu i stvara nesigurnost u regiji. Ukazuje na to da je, ako se ovo nastavi, vrlo moguće da će doći do ozbiljnih političkih posljedica, uključujući potencijalnu podjelu zemlje.
Kritički gledajući, Salkić smatra da bi takvu deklaraciju trebalo staviti pred Ustavni sud Bosne i Hercegovine, koji bi trebao donijeti konačnu odluku o legalnosti njezine provedbe. Ako se ne postigne poništavanje ove deklaracije, smatra Salkić, ona može dovesti do još većih destabilizirajućih procesa koji mogu ugroziti mir i stabilnost u Bosni i Hercegovini. Ovo je, prema njegovom mišljenju, ključno kako bi se izbjegli daljnji destruktivni koraci koji bi mogli ugroziti politički sustav zemlje.
Salkić je jasno poručio da bi se Bosna i Hercegovina trebala usmjeriti prema očuvanju Ustava, kao i prema zaštiti svojih građana, a konkretno prema smanjenju utjecaja bilo kakvih separatističkih aktivnosti koje dolaze izvana. Time bi se osigurala politička stabilnost i sačuvala integritet zemlje. U konačnici, jedino odgovorno ponašanje prema unutarnjoj koheziji i međunarodnom pravnom okviru može spriječiti daljnje negativne političke posljedice u zemlji.
Na kraju, važno je napomenuti da situacija u Bosni i Hercegovini i dalje ostaje vrlo osjetljiva, a sve političke odluke koje dolaze iz Srpske ili Srbije mogu imati dugoročne posljedice na stabilnost zemlje. Ukoliko se ne pronađe pravi način za rješavanje ovih napetosti, i ako se takve separatističke inicijative ne zaustave na vrijeme, zemlja bi mogla biti suočena s ozbiljnim izazovima. Bosna i Hercegovina mora ostati jedinstvena i neovisna, a njezini građani, bez obzira na etničku pripadnost, trebaju biti ujedinjeni u očuvanju mira i stabilnosti. Ustavni sud ima ključnu ulogu u tome, jer samo uz pravovremeno djelovanje i donošenje ispravnih odluka moguće je spriječiti daljnje podjele i vratiti povjerenje u državne institucije.
