U savremenom društvu, gdje se često suočavamo sa podjelama i predrasudama, pojedinci poput Razije Čolaković donose potrebnu svježinu i iskrenost u javni prostor. Ova poznata spisateljica i diplomirana politologinja, koja javnosti djeluje pod nadimkom Razo, poznata je po svom otvorenom govoru i težnji da stvari nazove pravim imenom. Nedavno je ponovo pokazala tu svoju osobinu, reagirajući na izjavu koja je uznemirila mnoge građane Bosne i Hercegovine.
Povod za njenu reakciju bila je izjava Milorada Dodika, člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, koji je tvrdio da “muslimani i hrišćani ne mogu živjeti zajedno”. Umjesto da ovu provokativnu izjavu samo prešuti ili kratko komentariše, Razija je odlučila da kroz direktno ispitivanje javnog mnjenja pruži konkretan odgovor. Na svom Facebook profilu, pokrenula je istraživanje među svojim pratiocima, postavljajući im jednostavno, ali duboko pitanje: “Možemo li živjeti zajedno?”
Odaziv na njeno pitanje bio je impresivan. Više od 200 komentara stiglo je na njenu objavu, a odgovori su dolazili od ljudi različitih etničkih pripadnosti:
-
Bošnjaka
-
Srba
-
Hrvata
-
Jevreja
-
Roma
-
i drugih naroda Bosne i Hercegovine.
Bez obzira na nacionalnu pripadnost, odgovori su bili gotovo jednoglasni — zajednički život je ne samo moguć već i neophodan za budućnost zemlje. Mnogi komentatori su naglašavali da političke elite namjerno potpiruju tenzije među narodima, dok obični ljudi nemaju problema sa suživotom.
Primjeri komentara dodatno oslikavaju to raspoloženje:
-
“Naravno da možemo, političari zakuhavaju, a narod ispašta. Družim se i uživam, nikad nisam gledala na naciju!”
-
“Oni se vode onom poslovicom: zavadi pa vladaj. Uvjeravaju narod da im neko prijeti i želi im nešto oteti. Takvo ponašanje prisutno je kod svih političkih opcija. Međutim, narod se bori sa svakodnevnim problemima i sve skupljim životom. Rješenje je kazniti ih na izborima. Mi možemo i moramo živjeti zajedno.”
-
“Ja kao Srpkinja nemam problema. Poštujem i družim se sa svojim muslimanskim prijateljicama, koje su mi poput sestara. Svi smo isti, jedno nas sunce grije i jedno nebo je iznad svih nas.”
Ova iskrena i srčana svjedočanstva običnih ljudi dodatno potvrđuju da su problemi podjela više politički instrument nego odraz stvarnog života naroda Bosne i Hercegovine.
Nakon što je pažljivo pročitala komentare i analizirala stavove svojih pratilaca, Razija je došla do vlastitog zaključka. Ona smatra da su tvrdnje o nemogućnosti suživota neosnovane i da se stvarni problemi kriju u manipulacijama političkih lidera, a ne u narodu samom. Njena objava, ispunjena optimizmom i vjerom u ljude, jasno šalje poruku: suživot nije samo moguć, nego je već realnost koju treba njegovati i braniti.
Kroz ovaj primjer, Razija Čolaković pokazuje kako se na jednostavan, ali efektivan način mogu raskrinkati manipulacije i potaknuti ljudi na razmišljanje o sopstvenim iskustvima i uvjerenjima. Umjesto da bude pasivni posmatrač, ona koristi svoje platforme da potakne dijalog i ohrabri zajedništvo.
Zaključno, možemo reći da reakcija Razije Čolaković predstavlja svjetlo nade u društvu koje se često suočava sa izazovima podjela. Njena inicijativa je pokazala da među običnim ljudima vlada želja za mirom, razumijevanjem i suživotom, bez obzira na razlike u vjeri ili naciji. Iskrenost, otvorenost i spremnost na dijalog ostaju ključni alati u borbi protiv predrasuda, a pojedinci poput Razije daju nadu da je bolja budućnost i dalje dostižna.
Važno je istaći da ovakve inicijative, poput one koju je pokrenula Razija Čolaković, nisu samo reakcije na provokacije, već i aktivni doprinos izgradnji društva temeljenog na međusobnom poštovanju i razumijevanju. Kroz jednostavna pitanja i otvorene rasprave, moguće je srušiti barijere koje politički narativi godinama pokušavaju graditi među ljudima. Upravo u ovakvim primjerima leži ključ stvarnog pomirenja — u svakodnevnim razgovorima, međusobnom prihvatanju i u neprestanoj borbi za istinu i pravdu. Bosna i Hercegovina ima priliku da kroz obične ljude, njihove stavove i njihovu snagu, pokaže svijetu da zajedništvo nije mit, već stvarnost koju svi zajedno možemo očuvati.
