“Kada neko od nas ima problem, onda zove raznorazne ljude, organizacije, sudove… Znate li šta u takvoj situaciji radi musliman: čeka zadnju trećinu noći da klanja noćni namaz. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “…tada se Allah, dž. š., spušta na dunjalučko nebo i kaže: ‘Ima li neko da dovi, da nešto traži, pa da mu to dadnem…’”
I ti, kada spustiš svoje čelo, znaš od koga tražiš. Allaha mi, ta sreća i te suze, ako si ih ikada pustio, vrijede više od čitavog dunjaluka za koji mnogi ljudi misle da je sreća. Kada bi oni ljudi koji ne klanjaju znali kakvu sreću mu’min (vjernik) osjeti kada padne na sedždu, oni ne bi ustajali sa sedžde. To je istinska sreća, da svojim čelom, najljepšim dijelom svoga tijela, padneš na sedždu želeći da se približiš svome Gospodaru. U tom kontekstu je i izreka: “Spusti čelo na zemlju da dodirneš nebeske visine.”
Sa predavanja “Recept za sreću na dunjaluku i ahiretu”, Elvedina Pezića, prof. orizarenews.com
