Umejma bint Rekika, r.a., kaže: “Bila sam meðu ženama koje su došle Poslaniku, s.a.v.s., kako bi mu dale prisegu na vjernost, pa su rekle: ’O Allahov Poslaniče, dajemo ti prisegu na vjernost da nećemo pored Allaha, dž.š., obožavati nikoga, i da nećemo krasti, i da nećemo blud činiti, i da nećemo svoju djecu ubijati, i da nećemo s potvorama dolaziti ispred ruku i nogu naših, i da ti nećemo biti nepokorne u dobru.’Poslanik, s.a.v.s., reče: ’U svemu što budete mogle, što budete u stanju sprovoditi!’ Rekoše: ’Allah i Njegov Poslanik su milosniji prema nama od nas samih. Hajde da ti damo prisegu na vjernost, o Allahov Poslaniče’ – na što Poslanik, s.a.v.s., odgovori: ’Ja se ne rukujem sa ženama; isto je bilo da sam zborio sa stotinu žena ili da sam zborio samo sa jednom!’” (Ova predaja se bilježi u Muvetti imama Malika, rhm. – rivajet Jahja el-Lejsija, br. 1775.; kao i u Muvetti imama Malika – rivajet od Muhammeda el-Šejbanija, br. 941.; Sunen el-Nesai, br. 4181.; Sunen Ibn Madže, br. 2874.; Musned Ahmeda b. Hanbela, br. 27051-27053-27054.; Sahih Ibn Hibban, br. 4553.; Sunen Darekutni, br.14-16; Musned el-Tajalisi, br. 1621.; Mu’udžem el-Kebir, br. 459-470-471-472-473.) Imam Ahmed b. Hanbel, rhm., bilježi dodatak na ovu predaju od samog ravije hadisa koji na kraju kaže: “Poslanik, s.a.v.s., nije se nikada rukovao ni sa jednom od nas!” (Musned Ahmeda b. Hanbela, br. 27052.) Aiša, r.a., kaže: “Poslanik, s.a.v.s., nikada svojom rukom nije dodirnuo ženu izuzev ako je bilo u pitanju davanje prisege na vjernost kada bi to uradio riječima: ’Idi – prihvatio sam tvoju prisegu na vjernost!’” (Muslim, br. 1866.; Ebu Davud, br. 2941.; Musned Ahmed b. Hanbel, br. 24873.)
Hafiz Ibn Hadžer el-Askelani, rhm., kaže: “Ja se ne rukujem sa ženama” – iz ove predaje dâ se razumjeti da je dozvoljeno slušati govor žene-strankinje, i da takav njen glas nije avret, kao i to da je zabranjeno dodirivati tijelo žene-strankinje izuzev ako nije u pitanju nužda!” (Pogledaj: Fethul-Bari, 13/204.) Imam Ibn Abdul-Berr, rhm., kaže: “Ja se ne rukujem sa ženama” – ovo je dokaz tome da je muškarcu zabranjeno da dodiruje tijelo žene koja mu nije dozvoljena – niti da je dodiruje niti da se s njome rukuje, isto kao što je zabranjeno muškarcu da se sa ženom-strankinjom osamljuje, jer je tada s njima dvoje, treći šejtan!” (Pogledaj: Et-Temhid, 12/243.) Hafiz Ibnul-Kajjim, rhm., kaže: “Prisega na vjernost za vrijeme Poslanika, s.a.v.s., završavala se rukovanjem, za razliku od žena čija se ’bej’a’ završavala govorom. Poslanikova, s.a.v.s., časna ruka nije nikada dodirnula ruku žene koja mu nije bila dozvoljena!” (Pogledaj: I’alamul-Muvekki’in, 3/73.) Hafiz Ibn Hadžer el-Askelani, rhm., kaže: “Žena-strankinja kao i lijepi golobradi mladić izuzeti su iz opće dozvole rukovanja!” (Pogledaj: Tuhfetul-Ahvezi, 7/426.) Komentari islamskih pravnika – fakiha “Nije dozvoljeno rukovanje sa mladim ženama za razliku od starih žena zbog toga što se inače ne žudi za njima ili ako je u pitanju stari čovjek – zbog toga što su oni sigurni od fitne!” (El-Hidaja) “Nije dozvoljeno mladoj osobi da dodiruje lice i šake druge mlade osobe (koja nije mahrem), izuzev starice za kojom niko ne žudi – s njome je dozvoljeno rukovati se i sl. Isti je slučaj i sa starcem kada nema bojazni da će doći do izazivanja strasti izmeðu nje i njega, a ako postoji bojazan, zabranjeno im je dodirivati se. Dozvoljeno je dodirivati djevojčicu za kojom se ne žudi.” (Pogledaj: Tuhfetul-Muluk, 1/230.) “Nije dozvoljeno dodirivati ruke i lice, i pored toga što je dozvoljeno pogledati u ruke i u lice žene. Dodirivanje više budi strasti negoli samo gledanje, tako da se dozvolilo gledanje, a nije dodirivanje, i to ako su u pitanju mlade osobe. Ako su u pitanju stare osobe, njima je dozvoljeno da se rukuju jer dodirivanje u njihovom slučaju ne može probuditi strasti, jer stare osobe nemaju strasti!” (Pogledaj: Beda’i’ul-Sana’i, 4/295.) “Sunnet je da se muškarac rukuje sa muškarcem i žena sa ženom i nema ničeg strašnog u tome da se muškarac rukuje sa golobradim mladićem ako je siguran u sebe i želi ga podučiti lijepom ponašanju.
Nije dozvoljeno rukovati se sa mladom ženom-strankinjom (koja nam nije mahrem). Ako mlada žena poselami muškarca, odgovorit će joj se na selam, a ako muškarac poselami ženu-strankinju, ona mu neće odgovarati na selam.” (Pogledaj: El-Ikna’, 1/237.) “Imam Ahmed, rhm., smatrao je mekruhom rukovanje sa ženama i bio je strog po tom pitanju, što nije preporučivao čak ni samim mahremima (izuzev roditelja). Smatrao je dozvoljenim roditelju da se rukuje sa svojom djecom i smatrao je dozvoljenim rukovanje sa staricom. Nema ničeg strašnog u tome da se, čovjek koji doðe sa puta, izljubi sa svojim rodicama-mahremima ako se ne boji za sebe (fitne), samo što to neće biti ljubljenje u usta, već u čelo ili glavu…” (Pogledaj: El-Ikna’, 3/156.; El-Insaf, 8/32.; Šerhu Muntehel-Iradat, 2/624.) Komentari savremene uleme Šejh Nasiruddin el-Albani, rhm., kaže: “Ne postoji nikakva sahih predaja koja bi nam potvrdila to da se Poslanik, s.a.v.s., rukovao sa ženama-strankinjama, niti prilikom njihovog davanja prisege na vjernost, niti prilikom susretanja sa njima!” (Pogledaj: El-Silsila el-Sahiha, br. 529.) Stalna komisija za fetve u Saudijskoj Arabiji smatra: “Haram je rukovati se sa ženom-strankinjom, shodno Poslanikovim, s.a.v.s., riječima: ’Ja se ne rukujem sa ženama!’, i shodno riječima Aiše r.a.: ’Poslanikova, s.a.v.s., ruka nije nikada dotakla ženu-strankinju, i njihovu prisegu na vjernost prihvatao je riječima.’ Rukovanje sa ženama strankinjama vodi fitni i iskušenju, a Allah je taj koji daje tevfik!” (Fetava el-Ledžne el-Da’ima, br. 8072.. U potpisu: šejh Abdullah b. Ku’ud, šejh Abdullah b. Gudejjan, šejh Abdur-Rezzak Afifi i šejh Abdul-Aziz b. Baz.) Upitan o propisu rukovanja sa ženama, šejh Abdul-Aziz b. Baz, rhm., rekao je: “Rukovanje sa ženama se dijeli na dvoje. Ako su u pitanju žene mahremi, poput majke, kćerke, sestre, tetke, hale, žene itd., onda je rukovanje sa njima dozvoljeno, a ako su u pitanju žene koje nam nisu mahrem, onda rukovanje sa njima nije dozvoljeno. Poslaniku, s.a.v.s., pružila je ruku jedna žena kako bi se rukovao s njome, a on joj je rekao: ’Ja se ne rukujem sa ženama!’ Aiša, r.a., rekla je: ’Tako mi Allaha, Poslanikova ruka nije nikada dotakla ženu-strankinju. Njihovu prisegu na vjernost završavao je riječima (bez rukovanja).’ Shodno navedenim hadisima, ženi nije dozvoljeno da se rukuje sa muškarcima koji joj nisu mahrem, niti je dozvoljeno muškarcu da se rukuje sa ženama koje mu nisu mahrem, a i zbog toga što rukovanje sa suprotnim spolom može čovjeka baciti u iskušenje!” (Pogledaj: Fetava ve Mekalat Ibnu Baz, 6 tom, pitanje br. 8.)
Na drugom mjestu, šejh Abdul-Aziz b. Baz, rhm., kaže: “Nije dozvoljeno rukovati se sa ženama-strankinjama bez obzira na to jesu li stare ili mlade, i bez obzira na to da li je muškarac mlad ili star, jer je u tome fitna i iskušenje za oboje. Sahih predaje govore nam sljedeće: ’Ja se ne rukujem sa ženama!’ Aiša, r.a., rekla je: ’Poslanikova, s.a.v.s., ruka nije nikada dotakla ruku žene-strankinje, a bej’u im je prihvatao riječima (bez rukovanja)!’ Nema nikakve razlike ni u tome da li žena ima rukavice na svojim rukama ili ne, zbog toga što su hadisi općeniti, a i radi preventivnog sprečavanja nastajanja fitne, a Allah je taj koji daje tevfik.” (Pogledaj: Fetava ve Mekalat Ibnu Baz, 6. tom) Na trećem mjestu, šejh Abdul-Aziz b. Baz, rhm., kaže: “Dodirivanje žene ne kvari abdest po jačem mišljenju islamskih učenjaka, jer je potvrðeno da bi Poslanik, s.a.v.s., nekada poljubio neku od svojih žena, nakon čega bi klanjao namaz i ne bi obnavljao abdest. Žena se neće rukovati sa muškarcima koji joj nisu mahrem, isto kao što se muškarac neće rukovati sa ženama koje mu nisu mahrem, zbog riječi Poslanika, s.a.v.s.: ’Ja se ne rukujem sa ženama!’, i zbog riječi Aiše, r.a.: ’Poslanik, s.a.v.s., prihvatao je riječima prisegu na vjernost datu od žena; njegova ruka nikada nije dotakla ruku žene-strankinje!’ Allah dž.š., rekao je: ’Vi u Allahovom Poslaniku imate najljepši uzor!’ Rukovanje žena sa muškarcima i rukovanje muškaraca sa ženama koji nisu mahremi vodi fitni i iskušenju za sve njih, a čisti islamski šerijat došao je kao preventiva svemu onome što vodi Allahovim zabranama! Iz svega navedenog razumijemo da je žena-strankinja ona žena koja nije u krvnom srodstvu sa nekim čovjekom ili u srodstvu po mlijeku ili po tazbinstvu. Allah je taj koji daje tevfik.” (Pogledaj: Fetava ve Mekalat Ibnu Baz, rhm.)Prvi put objavljeno: petak, 19 Rujan 2008 15:10
Priredio: Sead ef. Jasavić
Islam kao savršeni koncept življenja uređuje ljudska društva na najidealniji način, od njihovih primarnih do sekundarnih potreba, pa, čak, u ljudskim očima i nebitnih stvari. Međuljudski odnosi definirani su šerijatskim tekstovima i dužnost je svakog muslimana da postupa shodno načelima koja nalaže naša vjera. U današnje vrijeme muslimanski ummet iskušan je “ulemom” koja daje fetve ukrašene lijepim mašnama koje odgovaraju većini ljudi. Često se takve izjave pravdaju okruženjem, društvenim potrebama, neminovnostima, kulturom itd. Dakle, prema mišljenju ovih kvaziučenjaka, šerijatska je nužnost i potreba udovoljiti ljudima, iako to rezultiralo nepokornošću Stvoritelju!Rukovanje sa ženom strankinjom, u mnogim muslimanskim društvima, postalo je normalno i svako osuđivanje u tom kontekstu predstavlja radikalnost u vjeri. Međutim, istina se ne poznaje po ljudima, već ljudi po istini. Najžalosnije je vidjeti kako vjerski službenici ili “učenjaci” koji slove kao autoriteti među ljudima krše ova načela da bi pokazali kako se islam uklapa u sve što odgovara ljudskim prohtjevima, i da elastičnost islama, koju svakako ne možemo poreći, gotovo da nema svojih granica. Ako pogledamo u hadise Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, naći ćemo jasne predaje koje zabranjuju rukovanje sa ženom strankinjom. A strankinjom se tretira svaka osoba koja ne potpada pod kategoriju stalnih zabrana za bračnu vezu.
Dokazi o zabrani rukovanja sa strankinjom
1 . Uzvišeni Allah kaže: “I ne približavajte se nemoralu…” (Prijevod značenja El-Isra, 32.) Citirani ajet aludira na zabranu rukovanja sa ženama strankinjama. Naime, Uzvišeni Allah u ovome ajetu nije rekao: “Ne činite nemoral”, već: “I ne približavajte se nemoralu…”, a dodir strankinje nedvojbeno je put ka nemoralu.
2. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “…i ruka čini nemoral, a njezin je nemoral dodir.” (Muslim, 16/176/2657.)
3. Buharija i Muslim zabilježili su da je Aiša, radijallahu anha, izjavila: “Allaha mi, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nikada nije dodirnuo strankinju.”
4. Makal b. Jasir prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Da ti probodu glavu željeznim šilom, bolje ti je nego da dotakneš strankinju.” (Et-Taberani, 20/211-212/486, a imam El-Hejsemi tvrdi da su prenosioci ovog predanja pouzdani. Vidjeti: El-Medžmea, 4/326. Šejh El-Albani ovo predanje smatra dobrim. Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 1/447/226)
5. Aklija bint Ubejd prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: “Ja ne dotičem ruke strankinja.” (Taberani, u djelu El-Evsat, 6/293/6229, sa ispravnim lancem prenosilaca, tvrdi šejh Albani, u djelu Sahihul-džamia, 2/1205/7177). U drugom, također vjerodostojnom hadisu stoji: “Ja se ne rukujem sa ženama.” ( Vidjeti: Sahihul-džamia, 1/494/2513
Ibn Abdulberr u komentaru ove predaje kaže: “U ovome hadisu je dokaz da muškarac ne smije dotaći strankinju niti se sa njom rukovati.“ (Vidjeti: Et-Temhid, 12/243.)
Hafiz El-Iraki rekao je: “Ako se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pored svoje čistote i nepogrešivosti u vjeri, nije rukovao sa ženama, drugi su preči da se ne rukuju.’’ (Vidjeti: Tarhut-tesrib, 7/43.)
Savremeni ekspert hadiskih znanosti šejh Nasiruddin el-Albani napominje: “Nema nijednog vjerodostojnog hadisa koji ukazuje da se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ikada rukovao sa strankinjama.” (Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 2/65.)
Mišljenja islamskih učenjaka hanefijskog mezheba
1. Imam El-Serhasi (umro 490. god. po H.) kaže: “Nije mu halal (dozvoljeno) dodirivati njeno lice (tj. lice strankinje) niti njenu ruku (dlan).” (Vidjeti: El-Mebsut, 10/154.)
2. Imam Es-Semerkandi (umro 539. god. po H.) kaže: “Što se tiče dodira, to je haram, bez obzila bio popraćen požudom ili ne.” (Vidjeti: Tuhfetul-fukaha, 3/333.)
3. Poznati hanefijski pravnik El-Kasani (umro 587. god. po H.) zapisao je: “Ni u kom slučaju nije dopušteno dodirnuti lice ili ruku strankinje.” (Vidjeti: Bedaius-sanaia, 4/297.)
4. Imam El-Merginani (umro 593. god. po H.) kaže: “Nije dopušteno dodirivati lice i šake strankinje, iako ne postojala opasnost od buđenja strasti.” (Vidjeti: El-Hidaje, 4/368.)
5. Imam Ebul-Fadl el-Mevsili (umro 683. god. po H.) kaže: “Nije mu dozvoljeno da ih dodiruje (lice i šake strankinje) iako bio siguran da neće doći do buđenja strasti.” (Vidjeti: El-Ihtijar, 4/417.)
6. Imam Fahruddin ez-Zejlei (umro 743. god. po H.) kaže: “Nije dopušteno dodirivati lice i šake strankinje, iako ne postojala opasnost od buđenja strasti.” (Vidjeti: Tebjinul-hakaik, 6/40.)
7. Imam El-Haskefi (umro 1088. god. po H.) tvrdi: “Nije dozvoljeno (halal) dodirivati lice i šake strankinje, iako ne postojala bojazan od buđenja strasti.” (Vidjeti: Ed-Durrul-muhtar, 6/367.)
8. Imam Ibn Abidin (umro 1252. god. po H.) kaže: “Kao što muškarcu nije dozvoljeno da dodiruje njeno lice i šake, iako bio siguran da neće doći do buđenja strasti.” (Vidjeti: Hašijetu Ibni Abidin, 2/97.)
Štaviše, neki hanefijski autoriteti smatrali su da je rukovanje sa zimmijom (sljedbenik Knjige koji islamskoj državi plaća glavarinu) pokuđeno. (Vidjeti: Ed-Durrul-muhtar, 6/412). Šta onda reći za rukovanjem sa ženom strankinjom!!!
Mnogi hanefijski učenjaci napravili su razliku između starih i mladih žena, pa su dozvolili rukovanje sa starijim ženama koje muškarac ne bi nikada poželio, niti bi one poželjele muškarca. Međutim, ovaj uvjet nije osnovan ni Kur’anom, ni sunnetom, ni mišljenjem učenjakâ iz odabranih stoljeća. Potom, jedna te ista žena bit će iskušenje mnogim muškarcima a neće pojedincima! Muškarac zna da mu je određena žena iskušenje i da je probudila njegove strasti nakon što osjeti toplinu ili nježnost njene ruke, ne prije toga, pa kako onda ocijeniti da li je rukovanje u dotičnoj situaciji dozvoljeno ili zabranjeno?!!! Tako bi ovaj uvjet bio više teoretske nego praktične prirode.
Nema sumnje da je rukovanje sa mladom ženom veći grijeh nego rukovanje sa starijom osobom, ali u principu i jedan i drugi postupak su zabranjeni i podliježu hadisima koji nisu napravili razliku u tom pogledu, a Allah najbolje zna.
Učenjaci hanefijske pravne škole pozivaju se na postupak Ebu Bekra, radijallahu anhu, gdje navode da se ovaj ashab rukovao sa staricama. Također navode predaju u kojoj stoji da je Abdullah b. Ez-Zubejr unajmio staricu koja ga je njegovala, dodirivala i čistila njegovu kosu dok je bio bolestan. (Vidjeti: El-Ihtijar, 4/417, i Tebjinul-hakaik, 6/40)
Međutim, ove predaje koje se pripisuju Ebu Bekru i Ibnuz-Zubejru nisu zabilježene u zbirkama hadisa niti im je poznat lanac prenosilaca.
Najpoznatiji hadiski stručnjak hanefijske pravne škole hafiz Džemaluddin ez-Zejlei (umro 762. god. po H.) nakon što je citirao ove dvije predaje, rekao je: “Garib” (tj. nemaju lanca prenosilaca, niti se tim kontekstom prenose u hadiskim zbirkama). (Vidjeti: Nasbur-raje, 4/240.)
Imam hafiz Ibn Hadžer el-Askalani (umro 852. god. po H.) nakon što je citirao ove predaje od Ebu Bekra i Ibnuz-Zubejra, rekao je: “Nisam ih uspio pronaći (u hadiskim zbirkama).” (Vidjeti: Ed-Diraje, 2/225.)
Možemo kategorički tvrditi da predanje koje ne mogu pronaći hafiz Ez-Zejlei i Ibn Hadžer ne vrijedi ni spomena. Ova činjenica jasna je svakome ko iole poznaje stepen ovih učenjaka u velikoj hadiskoj plejadi.
Islamski učenjaci ostalih pravnih škola također zabranjuju rukovanje sa ženama strankinjama. Imam Ahmed upitan je o rukovanju sa strankinjama pa je to žestoko osudio, čak i rukovanje preko odjeće. (Vidjeti: El-Adabuš-šeraijje, 1/693.)
Piše: Mr. Safet Kuduzović
I pored ovako jasnih hadisa postoje neki savremeni učenjaci koji nastoje da dokažu da je dozvoljeno muškarcu da se rukuje sa ženom strankinjom sa mutešabih (nejasnim) hadisom kojeg bilježi Buharija od Enes ibn Malika, radijallahu anhu, da kaže: “Robinja od robinja Medine bi uzela za ruku Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa bi sa njim otišla gdje ona hoće (da joj pomogne)” (Buharija (6072)).
Dokazuju sa dijelom hadisa “bi uzela za ruku Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem” dozvolu rukovanja, a komentatori ovog hadisa kažu da ovo znači da bi robinja tražila od njega pomoć a on bi joj se odazvao, a ne da ga je bukvalno uzela za ruku. Zato kaže Ibn Hadžer: “Pod uzimanjem za ruku se misli na to da je išao sa njom, to jest da je bio blag i htio je saslušati, a ovo u sebi sadrži mnoge vrste preuveličanog opisivanja njegove skromnosti”(Fethul-bari (10/506)). Drugi dio učenjaka kaže da ako bi uzeli vanjsko značenje hadisa da se to odnosi na vrijeme prije nego što je došla zabrana rukovanja muškarca sa ženom strankinjom.
U svakom slučaju hadis je spomenut u kontekstu opisivanja skromnosti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a ne da govori o propisu dodirivanja muškarca žene i obrnuto, te se zbog toga ovaj hadis svrstava u mutešabih (nejasne) hadise sa strane dodirivanja žene strankinje. A da ne govorimo o njegovoj oprečnosti sa jasnim hadisima po ovom pitanju.
Prema tome, ispravno je na osnovu jasnih gore spomenutih dokaza, da nije dozvoljeno ženi da se rukuje sa muškarcem koji joj nije mahrem i da po ovome nema izuzetaka i posebnih situacija u kojima bi to bilo dozvoljeno, svejedno da li to razumjela rodbina, prijatelji, radne kolege, ljekari i ostali ili ne. Muslimanka se ne smije stiditi svoje vjere i osjećati nelagodnost u prisustvu onih koji ne znaju i ne praktikuju vjeru, nego je na njoj da bude principijelna, hrabra i primjer ostalima. Ve billahi tevfik.
Mr. Zijad Ljakic
Izvor: minber.ba/ bh-dawa.com/n-um.com
