Predsjednik bh. entiteta Republika Srpska (RS) Milorad Dodik nedavno je izjavio da je tijekom dvodnevnog boravka u Rusiji imao četiri susreta s predsjednikom Vladimirom Putinom, tijekom kojih je zatražio “neku vrstu sigurnosne podrške”. Dodik je istaknuo da će Rusija ostati u kontaktu po svim pitanjima zajedničkih dogovora, te da je Putin rekao: “Mi ćemo to završiti”. Ova izjava izazvala je reakciju stalnog predstavnika Rusije pri UN-u, Vasilyja Nebenzye, koji je optužio visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH, Christiana Schmidta, za eskalaciju krize u zemlji.
Nebenzya je istaknuo da Schmidt, uz podršku Zapada, miješa se u suverene poslove BiH, ograničavajući aktivnosti političara RS-a, uključujući i legitimno izabrane lidere. On je naveo incident od 23. aprila, kada je pokušano uručenje sudskog poziva Dodiku, kao primjer takvog miješanja. Nebenzya je također naglasio da želja vanjskih aktera da promijene decentralizirani model predviđen Dejtonskim sporazumom izaziva otpor među tri konstitutivna naroda, te da umjesto dijaloga dolazi do pritiska.
Sud BiH raspisao je potjernicu za Dodikom zbog krivičnog djela napada na ustavni poredak BiH. Dodik je do sada izbjegao hapšenje, iako 16 policijskih agencija u zemlji ima ovlasti da ga uhapsi. Raspisivanju potjernice prethodile su secesionističke odluke i zakoni vlasti RS-a, predvođene Dodikom i njegovim Savezom nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), kojima se urušavaju državne pravosudne i policijske institucije BiH. Usvajanje neustavnih zakona kulminiralo je nakon što je Dodik krajem februara prvostepeno osuđen pred Sudom BiH na godinu dana zatvora i šest godina zabrane političkog djelovanja zbog nepoštovanja odluka visokog predstavnika u BiH.
Christian Schmidt preuzeo je dužnost visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH u augustu 2021. godine. Schmidta od početka u BiH ne priznaju politički predstavnici iz entiteta RS i smatraju ga “nelegitimnim”, jer su se njegovom imenovanju usprotivile Rusija i Kina. Funkcija visokog predstavnika uspostavljena je u skladu s Općim okvirnim sporazumom za mir – Dejtonskim mirovnim sporazumom iz 1995. godine. Na raspolaganju ima “Bonska ovlaštenja” koja mu omogućuju donošenje amandmana na ustave entiteta, mijenjanje i donošenje zakona, smjenjivanje izabranih funkcionera i državnih službenika, te zabranu njihovog učešća na izborima, oduzimanje građanskih prava i ličnih dokumenata bez prava na žalbu.
Predsjednik RS-a Milorad Dodik izjavio je 10. maja da je tijekom protekla dva dana u Rusiji imao četiri susreta s predsjednikom Vladimirom Putinom, te da će tražiti “neku vrstu sigurnosne podrške”. Dodik je rekao kako mu je Putin po rastanku rekao kako “ostaju u kontaktu po svim pitanjima zajedničkih dogovora”, te da je “za sve ono što su pričali o zajedničkim aktivnostima, Putin rekao: ‘Mi ćemo to završiti'”. Ono što Dodik želi od Rusije u narednom periodu jeste jedan spektar pitanja koja se mogu označiti kao neka vrsta sigurnosne podrške, a to izvlači prije svega iz činjenice da je Rusija garant Dejtonskog sporazuma. On je istakao da Rusija nesumnjivo stoji na poziciji tog sporazuma, ali ne i drugi, poput Francuske, koja čini sve da ga degradira.
Ova situacija u BiH izaziva zabrinutost međunarodne zajednice, jer prijeti destabilizacijom zemlje i ugrožavanjem njenog teritorijalnog integriteta. Nastavak podrške Rusije Dodiku i njegovim separatističkim politikama može dodatno pogoršati odnose u regiji i otežati put BiH prema članstvu u Europskoj uniji i NATO-u.
Dodikove najnovije aktivnosti, uključujući višestruke sastanke sa Vladimirom Putinom, odražavaju njegovu kontinuiranu težnju za jačanjem političkih i bezbjednosnih veza sa Ruskom Federacijom, u trenucima kada je pozicija RS-a unutar Bosne i Hercegovine sve više dovedena u pitanje zbog njegovih otvoreno secesionističkih politika. Pozivanje na sigurnosne garancije od strane Rusije izaziva zabrinutost jer implicira mogućnost dubljeg uplitanja strane sile u unutrašnje poslove jedne suverene zemlje, čime se dodatno kompromituje princip suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH. Dodikovo pozivanje na ulogu Rusije kao garanta Dejtonskog sporazuma selektivno interpretira ulogu te države, budući da se ruska podrška često koristi kao instrument za podrivanje proevropskih procesa i institucija koje pokušavaju osnažiti funkcionalnost BiH kao jedinstvene države.
S druge strane, međunarodna zajednica, uključujući Sjedinjene Američke Države i Evropsku uniju, sve češće izražava zabrinutost zbog upotrebe Bonskih ovlaštenja od strane Christiana Schmidta, ali istovremeno priznaje da se ona koriste kao odgovor na ozbiljno ugrožavanje pravnog i ustavnog poretka. Schmidtove intervencije, iako kontroverzne, dolaze kao posljedica višestrukih pokušaja institucija da kroz dijalog zaustave destruktivne poteze entitetskih vlasti RS-a. Njegove odluke – poput suspenzije neustavnih zakona ili smjene zvaničnika koji odbijaju poštovati državni pravni okvir – tumače se kao posljednja linija odbrane Dejtonskog poretka. Uprkos optužbama iz RS-a i podrške Moskve tim kritikama, većina zapadnih aktera smatra da bi pasivnost Schmidta i međunarodne zajednice značila prepuštanje države centrifugalnim silama koje direktno ugrožavaju stabilnost regiona. Time se dolazi do ključnog pitanja – da li BiH ulazi u novu, latentno destabilizirajuću fazu političkog previranja koja bi mogla prerasti u još dublju institucionalnu blokadu ili čak otvorene tenzije između entiteta i države.
