Sa svojih nepunih dvadeset godina upoznala sam njega: moj vršnjak, lijep momak, studirao je baš kao i ja. To je bio prvi momak s kojim sam imala pravu vezu, koja je trajala duže od sedam dana. Ova je trajala pola godine, a trajala bi i duže da se ja ne odlučih na jedan drugi put, Allahovom voljom. Zaluđenost je uzela maha, u potpunosti mi je zamutio um. Nisam mogla vjerovati kako me Allah počastio nečim takvim…
“Allah ti oduzme kap, pa ti podari okean”, rečenica je koja mi se motala po glavi pune dvije godine dok sam pokušavala otkriti Allahovu pouku. Ovo svoje iskustvo i iskušenje koje mi je Allah darovao želim podijeliti sa sestrama koje skupa sa mnom žive u ovom današnjem izopačenom svijetu, svijetu gdje moral kod žene iz dana u dan postaje sve slabiji, svijet u kojem žene za šaku lažne ljubavi prodaju sebe, vjerujući da će tako dotaknuti visine i najveću sreću, ali nije, sestro moja, u tome sreća. Ta sreća je poput blistave jabuke u kojoj se ne nalazi crv, već zmija koja te na kraju može ubiti.
Rasla sam u vjerskoj kući, u kojoj se religija tumačila na lijep način. I ja sam klanjala, ali više iz razloga što su me moji roditelji učili tome nego što sam sama osjećala želju. Iako sam rasla u takvom okruženju, vanjski utjecaji djelovali su i na mene. Izlazila sam, oblačila neprikladnu odjeću, imala nekih momčića, ali nikad ništa ozbiljno. Sa svojih nepunih dvadeset godina upoznala sam njega: moj vršnjak, lijep momak, studirao je baš kao i ja. To je bio prvi momak s kojim sam imala pravu vezu, koja je trajala duže od sedam dana. Ova je trajala duže od pola godine, a trajala bi i duže da se ja ne odlučih na jedan drugi put, Allahovom voljom. Zaluđenost je uzela maha, u potpunosti mi je zamutio um. Nisam mogla vjerovati kako me Allah počastio nečim takvim…
Počastio, kako sada iz ove perspektive drugačije gledam na sve to. U početku je bio jako fin, lijepo odgojen i bila sam sretna što sam uspjela naći naočitog i lijepo vaspitanog momka, i mislila sam da se to nikad neće promijeniti. Ali, ne ide u životu uvijek onako kako mi želimo. Moje obaveze prema Allahu tada su bile minimalne. Klanjala bih akšam-namaz i sabah, i to iz navike, ali i to neredovito. Nakon tri mjeseca veze s tim momkom, doživjela sam ono što većina današnjih djevojaka doživi. Izjavio je svoju želju u pogledu naše veze. Izjavio je da u vezi s jednom ženom želi da ima sve ono što se može od jedne žene dobiti. Svijet mi se srušio.
Ali, okruženje u kojem sam rasla, odgoj koji su mi roditelji nametnuli i moji vaktovi namaza imali su efekta. Voljela sam tog momka, ali sam znala da je to što traži najveći grijeh. Znala sam i na kojem principu te današnje veze funkcionišu. Znala sam da će takvoj djevojci jedan momak uzeti sve i da ona na kraju postaje izlizana krpa kojom se ni prašina neće brisati. Znala sam da je moral najljepši ukras jedne žene i da ne postoji dijamant s kojim se može mjeriti ljepota morala. Znala sam da djevojka koja sebi dopusti takvo nešto, do kraja života ostaje obilježena, i niti jedan muškarac neće je moći voljeti onako kako zaslužuje jedna žena, i uvijek će izazivati srdžbu kod svog supruga zbog grešaka iz mladosti.
Znala sam to sve i, uz Allahovu pomoć i uputu, odlučih da ga ostavim. Nije lahko ostaviti nekoga koga zaista voliš, nekoga za koga si tada mislio da je stvoren za tebe. Mnogi danas obraz prodaju i za jeftinije stvari. Ali, znala sam da je to pogrešno. Velika tuga, bol i agonija sručila se na moja tada mala leđa. I odlučih ponovo da potražim Allahovu stazu na kojoj mi je malo prašine napadalo. Ramazan je stizao i ja odlučih da se u potpunosti posvetim ibadetu. Taj mjesec sam tako i provela. Klanjala sam svih pet vakata namaza u džamiji, kao i sabah. Uvijek sam postila cijeli ramazan, a tako je bilo i ove godine.
Nigdje nisam izlazila, posvetila sam se samo uspostavljanju i jačanju svoje veze s Allahom. Noćni namazi postadoše moja svakodnevnica. Dove, nafila-namazi, postadoše moje jedino utočište u kojima sam pronalazila smiraj za svoju dušu. A onda se agonija povećala. Taj je momak našao novu djevojku, koja se svim silama borila da ga zadrži, a moje su ruke bile vezane. Gledala sam iz dana u dan kako postaju sve bliži, iako se on opirao jer je i on mene volio, ali polahko se uvlačio u sve to. Iz dana u dan postajala sam sve tužnija, izgubljenija, ali nisam bila sama, Allah je bio uz mene.
Pola godine sam provela na jačanju svoje veze s Allahom. Način oblačenja mi se promijenio, odnos prema životu, i ja osjetih da sam postala bolja vjernica. Nakon pola godine, Allahovom voljom ponovo stupih u kontakt s njim. Ostavio je tu djevojku i odlučismo da se pomirimo. Znala sam da je to greška, ali sam htjela barem još neko vrijeme provesti s njim, i kad bi opet izrazio svoje stavove po pitanju veze koji bi se kršili s mojim, ostavila bih ga. Ali, sve te moje dove upućene Allahu, spasiše me od tog ponora u koji bih ponovo upala.
Samo jedan dan nakon toga, on ostavi mene. Vratio se toj djevojci koja ga je voljela i za koju je znao da će uspjeti ostvariti ono što želi. Cijeli mi se dunjaluk srušio pred očima. U tom trenutku osjetila sam veliko poniženje, jer sam znala da će se ta priča proširiti i da će svi znati da me odbacio. U grudima mi se sve cijepalo. A ja Njemu pohrlih na sedždu. Vrijeme je prolazilo, moj bol nije postajao lakši, ali moja želja i predanost Allahu bivali su svakim danom sve veći i veći. Vrijeme je prolazilo, a moj je život na neki način stao. Svaki put kad bih ih srela, lom bi se desio iznova i iznova, a ja sam iznova i iznova hrlila Allahu na sedždu.
Postepeno sam počela uvoditi jaciju kao neizostavan vakat pored akšama i sabaha. A onda su svih pet vakata namaza postali moja svakodnevnica. Kako je vrijeme prolazilo, Allah je želio da mi pokaže kako je moja hrabrost bila velika. Taj je momak na sve načine preko mojih prijateljica pokušavao doći do mene, iako je bio s tom djevojkom. Govorio je kako sam posebna i jedinstvena, drugačija, ali samo zbog toga što sam ostala dostojanstvena i nisam kao svaka druga pokleknula pred bolom i pokušala da ga vratim. Bio je suočen s potpunom ravnodušnošću s moje strane, i to ga je boljelo. Suočila sam se s bolom, jedan na jedan. Bol sam, a ja s Allahom. Pa ko može pobijediti nego onaj na čijoj je strani Allah.
Vrijeme je prolazilo. Od nekadašnje zavodnice, momci su počeli da strepe. Postala sam dama, ali dama s kojom je Milostivi zadovoljan. Allah mi je lik još više uljepšao nego prije, i ukrasio ga poštovanjem od strane drugih. Momci više nisu imali hrabrosti da pokušavaju sa mnom ostvariti neku vezu. Ponekad sam bila i usamljena, ali znala sam da mi je ovo Allah odredio i da je tako najbolje za mene. Ništa se konkretno nije dešavalo u mom životu, osim toga da mi je Allah svaki posao olakšao i da mi je život po tim nekim pitanjima bio bezbrižan, a ja bezbrižna jer se samo u Njega pouzdah.
Najviše volim one tamne noći dok svi moji ukućani spavaju, a ja Allahu sedždu činim. Uputim Mu dove, pa onda Allahu pričam šta me tišti, Allahu svom pričam kako mi je svako iskušenje koje mi je darovao draže od cijelog dunjaluka. Pred Allahom se isplačem, a svaka suza me digne i približi Njemu, i sretna sam. Sretna što je danas, tri godine od tog događaja, Allah udaljio od mene sve ono što bi mi moglo nauditi. U početku sam se pitala zašto mi Allah ne pošalje nekog drugog ko će mi pomoći da ovog momka zaboravim, ali Allahova je mudrost velika.
Udaljio je od mene sve ono što bi naštetilo ovome što gajim kod sebe. Udaljio je od mene svakoga, a otvorio mi pute dok mu trčeći idem. Čistoća i predanost samo Allahu. Sada nakon tri godine, moja je ljubav prema Allahu iskrena i iskreno Allaha volim, a znam da i On voli mene. Rob se Allahu približava nafilama sve dok ga Allah ne zavoli, a kad ga zavoli, dobija poseban status, i nije običan čovjek. A ja u mnoštvu ovih današnjih žena, mnogo se razlikujem, razlikujem jer sam srce vezala i predala Allahu, a
ne nekom njegovom robu i dunjaluku.
Allahu sam prepustila ljubav. On najbolje zna ko je za mene, i ko će meni jednog dana, inšallah, biti dobar suprug i dobar otac našoj djeci, i meni je od dunjalučke ljubavi samo ta bitna. Tog momka sam prihvatila kao iskušenje koje mi je Allah podario da me Sebi približi. Ožiljci su ostali, a rane je Allah izliječio. Sada nakon tri godine uspjela sam da razumijem ovu rečenicu od početka: “Allah ti oduzme kap, pa ti podari okean”.
Allah mi je oduzeo dunjalučku kap, kap otrova koja bi me na kraju ubila, a podario mi okean. Podario mi je Svoju blizinu, Svoju zaštitu i Svoju ljubav. Pa ima li veće ljubavi od Allahove? Ima li većeg uspjeha za jednog čovjeka da uspije da zasluži ljubav Gospodara svih svjetova? Ja kao djevojka s dvadeset tri godine to sam uspjela. Uz Allahovu pomoć, postala sam jedna ozbiljna, trezvena, mudra i pametna djevojka. Ako Bog da, u junu treba da magistriram i odmah počnem da stažiram, i to mi se sve slaže, uz Allahovu pomoć, tako lahko, jer mi Allah pomaže.
Zato, drage moje sestre, prvo se u životu trebate truditi da zadobijete Allahovu ljubav, pa ćete uz Allaha znati kojim stazama da hodite. Volite sebe, cijenite sebe i znajte da nijedan muškarac nije vrijedan toga da prodate sebe i svoj obraz. Bez obraza i morala niste ništa više nego obična krpa. Ma koliko da si lijepa, ako nemaš taj ukras morala, ne vrijediš. “A onaj ko se u Allah pouzda, On mu je dovoljan.”
Sestra D. S.
n-um
