Muhamed Šaćirbegović, bivši ambasador Bosne i Hercegovine pri Ujedinjenim nacijama i ključni pregovarač u procesu Dejtonskog mirovnog sporazuma, upozorava na opasnosti koje prijete Bosni i Hercegovini. On tvrdi da Dejtonski sporazum nije zamišljen kao trajno rešenje, već kao privremeni mehanizam, čiji je cilj bio da omogući tranziciju BiH prema potpunoj integraciji u euroatlantske institucije. Međutim, prema njegovim riječima, postoje brojni problemi u implementaciji ovog sporazuma, kao i u procesu integracije. Dejton je, kako Šaćirbegović navodi, postao alat za destabilizaciju, jer neki akteri koriste njegove odredbe da ometaju integraciju Bosne i Hercegovine u EU i NATO.
U svom razgovoru, Šaćirbegović naglašava kako se međunarodna zajednica mora aktivnije angažirati u uklanjanju prepreka koje ometaju put BiH prema evropskim integracijama. Prema njegovim riječima, građani BiH su već umorni od statusa quo i stalnih pokušaja destabilizacije zemlje. Ovaj trenutni politički okvir nije održiv, jer se često koristi za podrivanje temelja države i njenog budućeg razvoja u Evropi. On također ukazuje na to da su pozivi na reviziju Dejtona često iskorišteni u političke svrhe, umesto da se traži bolji model za integraciju i stabilnost zemlje.
Osim toga, Šaćirbegović se bavi i geopolitičkom perspektivom, ukazujući na to da trenutna politička situacija u Sjedinjenim Američkim Državama stvara prostor za regionalne aktere koji pokušavaju destabilizovati BiH. On objašnjava da Rusija, putem političkih saveznika poput Milorada Dodika, pokušava koristiti Ujedinjene nacije kao platformu za podrivanje suvereniteta BiH. Iako Šaćirbegović smatra da su ruski pokušaji destabilizacije uglavnom znak očaja, upozorava da oni predstavljaju ozbiljan izazov koji bi mogao imati šire posledice. Ove poteze Rusije on vidi kao dio šire strategije destabilizacije koja, uz situaciju u Ukrajini, ima za cilj podjelu država i usmeravanje regije ka nestabilnosti.
Dodatno, Šaćirbegović ističe da je Evropa konačno postala svestan rizika koje nosi ruska strategija i sve više prepoznaje nužnost veće odgovornosti u procesu stabilizacije Balkana. Prema njegovim rečima, Evropska unija i Velika Britanija trebaju uložiti više truda kako bi se BiH što pre integrisala u političke, ekonomske i sigurnosne strukture Evrope. Ovakav korak ne bi samo doprineo stabilnosti BiH, već bi pomogao u sprječavanju daljnjeg uticaja Rusije na destabilizaciju šireg regiona.
Kada je u pitanju odnos Sjedinjenih Američkih Država prema BiH, Šaćirbegović naglašava da administracija Donalda Trumpa nije dovoljno jasno definisala svoje strateške interese u odnosu na Bosnu i Hercegovinu. Trump je često opisivan kao „transakcioni“ lider, što znači da bi se BiH trebala zapitati šta konkretno može ponuditi SAD-u kako bi ostvarila uzajamnu korist. Dugi niz godina, Bosna i Hercegovina je bila percipirana kao teret iz prošlosti iako se Šaćirbegović zalaže za to da Bosna pokaže svoj politički, ekonomski i sigurnosni potencijal. On smatra da BiH, iako nije velika zemlja, ima ključnu ulogu u stabilizaciji Balkana i da njena raznolika društvena struktura može pomoći u stvaranju dugoročne stabilnosti ne samo za BiH, nego i za region.
Na kraju, Šaćirbegović poziva na potrebu za stvaranjem strateškog okvira koji bi omogućio tijesniju saradnju BiH sa Sjedinjenim Američkim Državama. Ključni izazov je, prema njegovom mišljenju, da BiH mora jasno predstaviti svoju vrijednost kao partner u regionalnoj stabilizaciji i globalnoj sigurnosti, uz poštovanje međunarodnih ugovora i prava. Takav pristup bi mogao omogućiti stabilniji politički okvir, u kojem bi Bosna postala ravnopravan partner u međunarodnim odnosima, umesto da se i dalje smatra teritorijalnim problemom koji čeka svoje rješenje.
Prema njegovim riječima, samo kroz zajednički rad, uz puno poštovanje principa suvereniteta i međunarodnih normi, BiH može krenuti naprijed na svom putu ka euroatlantskim integracijama, a njen uspjeh bi mogao biti primjer i za druge države u regiji koje se suočavaju sa sličnim izazovima.
Za kraj, Šaćirbegović naglašava da je ključ za dugoročnu stabilnost Bosne i Hercegovine u efikasnoj integraciji u euroatlantske strukture, što bi osiguralo ne samo političku nego i ekonomsku stabilnost zemlje. On vjeruje da bi bliža saradnja sa Evropskom unijom i NATO-om pomogla BiH da prevaziđe unutrašnje političke i etničke podjele koje još uvijek predstavljaju značajan izazov za njen razvoj. Samo kroz integraciju u ove globalne organizacije, Bosna bi mogla postići dugoročni mir i prosperitet, kao i ostvariti značajnu ulogu u širem balkanskom kontekstu. Šaćirbegović također ističe važnost regionalne saradnje, naglašavajući da bi BiH trebala biti uzor ostalim zemljama regije u procesu izgradnje stabilnosti, koji će biti temelj za bolje međusobne odnose i mogućnosti za napredak svih naroda u bivšoj Jugoslaviji. Ovaj proces neće biti jednostavan, ali samo zajedničkim angažmanom na svim nivoima vlasti, uz jasnu podršku međunarodnih partnera, Bosna i Hercegovina može ostvariti svoje ciljeve i postati stabilan član evropske porodice naroda.
