Sada idi kćeri!
Idi sa onim koga voliš i koga si izabrala za život cijeli.
Idi s onim kome si dala svoje srce, svoju riječ pred Bogom-“dok nas smrt ne rastavi!”
Idi, kćeri, s onim koga ti je Bog poslao na put, s onim kome ćeš rađati djecu i stvarati nove generacije!
Idi s onim s kim si od danas jedno, zauvijek!
Idi, kćeri moja, čuvaj ga u svome srcu i svome životu.
Ne dopusti da vam zlo ikada ukrade radost i svetost braka!
Idi!
Zagrli, ćaću još jednom onako jako kao kad si grlila dok si bila dijete. Zagrli najjače, posljednji put sa prezimenom koje si nosila, u kući u kojoj si živjela kao djevojka.
Zagrli i pusti suzu, najvreliju do sada, koja će te podsjećati na ono što si bila dok si ovdje odrastala.
Ovaj zagrljaj, ove suze ne znače rastanak, ne znače tugu, ali, jesu nekakav neobjašnjiv osjećaj novoga života u koji ulaziš.
Jednostavno, to tako mora biti.
Ali, kćeri, znaš gdje uvijek možeš doći i kome se uvijek možeš obratiti!
Ti jesi sada žena koja ima svoj brak, ali si uvijek dijete naše na koje ćemo uvijek misliti.
Znaš, kćeri, emocije su ovoga trenutka prejake, dok se prisjećam tvoga odrastanja i svega što smo skupa proživljavali.
Sjećam se onog prvog koraka, prve suze, ožiljka, prve petice, prvih ljubavnih briga…
Sjećam se kad si me molila za prvi izlazak, prvo putovanje…
Sjećam se svih nestašluka, ali i uspjeha…
Svega onoga što si bila i što jesi…
Sjećam se koliko sam ulagao života da postaneš odrastao čovjek, žena koja sada ide graditi svoj život…
Onako tu, oko srca me steglo, nekako neobično, drugačije, kao nikada do sada!
Čitav život se vrti u glavi, s onim što si bila i što ćeš postati!
Kćeri moja, voljena, grlim te i plačem suzama oproštaja, ali i novoga početka.
Grlim te cijelim životom da te podsjetim da ću uvijek biti tu. Ja, tvoj ćaća!
Uvijek, sine moj, kćeri moja!
P.s.nije lako udat kćer.😥
(M.J)Govor duše – Marijana Jurilj
