Tabiin Abdullah ibn Zejd, radijallahu anhu, prenosi: Krenuo sam na put sa namjerom da posjetim Allahovu kuću Ka’bu. Na putu sam sreo jednog čovjeka koji mi reče: -Putniče, hoćeš li da ti budem saputnik? Kada ga upitah: -Gdje putuješ? On mi reče: – U Mekku! Pristadoh. Tako krenusmo na put. Medjutim, čovjek je bio u jednom sasvim…
neobičnom stanju, na svaki korak izgovarao je salavat. Kada bi spomenuo Resulullahovo ime, poletio bi kao ptica… Zainteresovah se pa ga upitah: – O, dobri čovječe! Bez sumnje, donošenje salavata je veoma lijepo i vrijedno djelo. Međutim, zašto ga učiš u tolikom broju?
Odjednom mu se oči napuniše suzama… Pogledao me je i riječ po riječ objasnio: – Jednom davno, baš kao sada sa tobom, išao sam sa ocem na hadž… To je bio moj prvi hadž, pa su mi želja i uzbuđenje bili beskrajni… Bili smo veoma blizu Mekke i jedno veče zanoćismo u jednoj dolini. Malo kasnije prepustismo sebe rukama sna… U san mi dođe jedan čovjek i reče: ”O, ti koji spavaš, ustani!… Allah ti je usmrtio oca i lice mu pocrnilo!”
Sav uzbuđen trgnuo sam se iz sna i kao strijela skočio na noge. Odmah sam otkrio lice moga oca koji je spavao. Kad šta da vidim, otac je zaista bio mrtav… A i lice mu je bilo svo crno, i to toliko crno da mi se koža naježi… Šta sam morao raditi tada? Sjeo sam i zaplakao, jer odjednom me je zadesilo nekoliko nesreća. Bio sam sam na putu, otac mi je umro i lice mu je postalo zastrašujuće… Kome sam ga mogao pokazati ovakvog…? Opet sam bespomoćno plakao.
Ne mogu znati koliko dugo sam prolivao suze jer sam ponovo zaspao i ponovo sanjao san. U san su mi došle četiri osobe čija lica su bila crna i koje su u rukama nosile gvozdene stubove. Stali su nad glavom moga oca. Baš u tom trenutku pojavio se jedan čovjek , svijetla lica, ogrnut zelenom odjećom. Odjeća na njemu je bila toliko lijepa, da je zaslijepljivala oči. Prišao je ocu, i onoj četverici sa crnim licima rekao: ”Hajde, udaljite se odavde!”
Strašni ljudi se odmah izgubiše sa vidjela. Mubarek osoba sa zelenom odjećom otvori lice moga oca, pomilova ga rukama, a zatim se okrenu ka meni i reče: ”O, mladiću, budi radostan! Lice tvoga oca je pobijelilo!”
Zaista je crno lice moga oca postalo bijelo kao snijeg. Kao ranjena srna zadrhtah i rekoh: ”Neka su mi i majka i otac žrtve tebi, a ko si ti?” Slatko se nasmiješio i rekao mi: ”Ja sam Allahov poslanik Muhammed!… Otac ti je bio griješnik, ali dok je bio u životu, donosio mi je mnogo salavata!”
I odjednom je nestao… Radostan, probudio sam se iz sna i odmah otkrio oca… To crno i strašno lice sada je bilo bjelje od snijega, ljupkije od cvijeta… Eto, od toga dana ja svake godine obavljam hadž, i ne izostavljam salavat iz svakog mog daha…
******************************
Vrijednosti i plodovi donošenja i izgovaranja salavata:
1. Izgovaranje salavata je ispunjavanje Allahove dž.š., naredbe.
2. Izgovaranje salavata je slaganje s Allahom dž.š., u donošenju salavata na Muhammeda s.a.w.s..
3. Izgovaranje salavata je slaganje s melekima u donošenju salavata na Muhammeda s.a.w.s..
4. Ko na Poslanika s.a.w.s., donese jedan put salavat – Allah dž.š., će na njega deset puta donijeti salavat.
5. Ko donese salavat na Muhammeda s.a.w.s., deset puta će mu stepen biti podignut.
6. Ko donese salavat na Muhammeda s.a.w.s., biće mu upisano deset dobrih djela.
7. Ko donese salavat na Muhammeda s.a.w.s., biće mu obrisano deset grijeha.
8. Dova se prima onome ko s njena početka donese salavat na Muhammeda s.a.w.s..
9. Salavat je razlog stjecanja šefa’ata Muhammeda s.a.w.s..
10. Salavat je razlog oprostu grijeha.
11. Zbog salavata Allah dž.š., od roba otklanja njegovu brigu.
12. Salavati približavaju roba Njemu na Sudnjemu Danu.
13. Salavati zamjenjuju sadaku.
14. Salavati su sebeb dobrom svršetku poslova.
15. Allah dž.š., i meleki donose salavate na onoga ko donese salavat na Poslanika a.s..
16. Salavat je čišćenje za onoga ko ga izgovara.
17. Salavat će, prije smrti, obradovati džennetom onoga ko ga je izgovarao.
18. Zbog salavata, čovjek se spašava muka na Sudnjemu Danu.
19. Ko donosi salavat na Muhammeda s.a.w.s. – na njega Poslanik s.a.w.s., donosi salavat.
20. Salavat podsjeća čovjeka na ono što je zaboravio.
21. Salavat čini izvjesni skup ili sijelo lijepim i dobrim i briše njegove grijehe.
22. Salavati otklanjaju siromaštvo.
23. Salavat briše ime „tvrdica“ od onoga ko ga izgovara.
24. Salavat, onoga ko ga izgovara, izvodi na džennetski put, a onoga ko ga izbjegava izgovarati – uklanja s njega.
25. Salavati nas čuvaju od pokvarenih sijela i skupova na kojima se ne pominje Allah dž.š., niti Njegov Poslanik s.a.w.s..
26. Salavat upotpunjuje govor koji se počeo sa zahvalom Allahu dž.š..
27. Salavati priskrbljavaju čovjeku svjetlo za na Sirat ćupriju.
28. Salavati izvode čovjeka iz povučenosti.
29. Salavati čuvaju lijepu hvalu i spomen za onoga ko ih izgovara.
30. Salavati priskrbljavaju berićet i blagoslov.
31. Salavati priskrbljavaju rahmet i milost.
32. Salavati nas pomažu u ljubavi prema Poslaniku s.a.w.s..
33. Salavati čine da Poslanik s.a.w.s., zavoli onoga ko ih izgovara.
34. Salavati su povod uputi čovjeka i životu njegova srca.
35. Salavati čine to da se ime onoga ko ih izgovara predstavlja Muhammedu s.a.w.s..
36. Salavati učvršćuju stope prilikom prelaska Sirat ćuprije onima koji su ga izgovarali.
37. Izgovaranje salavata je oduživanje hakka i prava Muhammeda s.a.w.s., i jedan je vid zahvale prema njemu s.a.w.s..
38. Salavat na Poslanika je jedan vid zikra i zahvale prema Allahu dž.š..
39. Salavat je jedna vrsta dove.
Izvadak iz djela: Džela’ul-Efham
Prijevod s arapskog jezika:
Sead ef. Jasavić, prof.fikha
********************************
“Ko na mene učini jedan salavat Allah na njega donese deset i oprosti mu deset pogreški i podigne ga za deset stepeni i upiše mu deset dobrih djela.” Hadis bilježi Nesai, Ibn Hibban i Taberani od h.Enesa
“Najpreči, na Kijametskom danu, će mi biti oni koji su navjiše salavata donosili na mene.” Hadis bilježi Ebu Davud, Tirmizi i Ibn Hibban od h. Ibn Mes’uda.
