Teška je i priča Salihe Osmanović, kojoj su u Srebrenici ubijena dva sina i muž. Sin Edin Osmanović, sin Nermin Osmanović kojeg je otac Ramo Osmanović dozivao preko brda.
Saliha ponosna i uspravna još priča, svjedoči i čuva svoje sinove i muža od zaborava. Ističe da samo ona zna kako nakon svega i dalje živi.
- Radili smo puno, majka nas je savjetovala da budemo dobri i pošteni. Moj život je bio takav da se ne može opisati. Radilo se, bili smo skupa svi, bila sam prezadovoljna. Kada se umorim, legnem i odmorim. Sada sam čitav život umorna, fizički i psihički – kaže Saliha.
Ističe da su pred samu agresiju na našu zemlju, njeni sinovi Nermin i i Edin bili prvi srednje, odnosno osmi razred osnovne škole.
- Nikada nismo bili svjesni da će biti rata, ovo nikad nije mogao zamisliti. Bilo nas je četvero ovdje. Ko god je tada bio u Srebrenici to je bio pakao – poručuje Saliha.
I pored teškog perioda, Saliha poručuje da joj je bilo lijepo, jer je bila skupa sa svojom porodicom.
- Nije što su moji, ali sinovi su bili za poželjeti. Kada je UNPROFOR stigao u Srebrenicu, svi smo vjerovali da će to biti zaštićena zona, međutim ništa. Moj Edin je poginuo 6. jula od granate i taj dan se ne može opisati. Samo moj Ramo, Nermin i ja znamo kako nam je bilo taj dan – dodaje Saliha.
Video pogledajte OVDJE
(Aldin Tiro) hayat.ba
