U političkom okruženju Bosne i Hercegovine, trenutne napetosti među političkim partijama i unutar samih stranaka, ponovo su došle do izražaja. Najnovija situacija vezana za Hrvatski narodni sabor (HNS) donosi značajne političke turbulencije koje su dovele do velikih nesuglasica među hrvatskim političkim strankama. Naime, više od 170 legitimno izabranih sabornika iz stranaka poput HDZ-a 1990, HNP-a, HDS-a i HSS-a odlučilo je bojkotirati XII zasjedanje HNS-a koje je bilo zakazano za 8. februar. Ovaj korak dolazi uslijed dugogodišnjeg nezadovoljstva s načinom na koji HNS funkcioniše, te saopštenja koja upozoravaju na niz ozbiljnih problema unutar same organizacije.
Već u samom saopštenju, koje su potpisali lideri političkih stranaka kao što su Ilija Cvitanović (HDZ 1990), Ivan Vukadin (HNP), Ivo Tadić (HDS) i Mario Karamatić (HSS), jasno su izloženi razlozi za bojkot. Na prvom mjestu navode nepoštivanje usvojenih deklaracija i nerealizaciju rezolucija koje su, prema njihovom mišljenju, trebale biti prioriteti za hrvatski narod u BiH. Ove stranke također smatraju da je HNS postao isključivo mehanizam za očuvanje političkog monopola HDZ-a BiH, umjesto da bude efikasan politički okvir koji predstavlja interese svih Hrvata u BiH.
Zbog toga su lideri opozicijskih stranaka u HNS-u iznijeli prijedlog za redefiniranje načina rada i donošenja odluka unutar same organizacije. Smatraju da je nužno pokrenuti otvoreni dijalog kako bi se našao odgovoran pristup za daljnje političko djelovanje hrvatskog naroda u BiH, uz međusobno uvažavanje svih političkih aktera. Kao još jedan od ključnih razloga za bojkot, spominju neodgovarajuće izmjene Izbornog zakona koje bi omogućile legitimno predstavljanje hrvatskog naroda u institucijama vlasti, a koje, prema njihovom mišljenju, nisu bile implementirane kako je bilo obećano.
Svi ovi problemi, zajedno s neefikasnim vođenjem HNS-a, donose osjećaj frustracije među političkim liderima koji žele promijeniti trenutnu situaciju. Prvi među njima, Ilija Cvitanović (HDZ 1990), zajedno s liderima drugih stranaka, ističe da HNS mora postati organizacija koja djeluje u interesu svih Hrvata i ne smije biti prepuštena samo jednoj političkoj stranci. Smatraju da su trenutni politički odnosi u BiH, gdje se sudaraju separatizam i unitarizam, doveli do toga da se važni strateški ciljevi poput demografske strategije i zaustavljanja egzodusa Hrvata ne ostvaruju. Zbog svega navedenog, politički lideri zahtijevaju hitnu reformu i daljnje razgovore unutar HNS-a kako bi se stvorio politički okvir koji bi zaista radio za dobrobit naroda.
U saopštenju se također spominje i Hrvatska republikanska stranka (HRS), koja je kritikovala način vođenja HNS-a, posebno pod rukovodstvom Dragana Čovića. Ova stranka naglašava da je HNS, kakav sada postoji, daleko od onoga što bi trebao biti, te da je, umjesto političkog savjeta, postao samo alat za provođenje privatnih političkih interesa određenih lidera. Za HRS, sve dok se ne promijene uvjeti i dok HNS bude služio samo interesima pojedinaca, oni ostaju izvan te institucije.
Ova situacija predstavlja ozbiljan izazov za političko jedinstvo hrvatskog naroda u BiH, jer proklamirana potreba za reformama unutar HNS-a može otvoriti vrata za daljnje političke sukobe. Ako se političke stranke, koje sada bojkotiraju rad HNS-a, ne dogovore oko osnovnih političkih prioriteta, postoji rizik da će se podjele samo produbiti, čime će biti ugrožena i politička stabilnost.
Za sve ove stranke, kao i za Dragan Čović kao ključnog lidera HDZ-a BiH, pitanje ostaje kako će se nositi s ovom političkom krizom. Očekuje se da će najnovija dešavanja potaknuti ozbiljan politički pritisak na HNS, kao i na druge političke stranke u BiH, čiji će odgovori oblikovati budućnost političkog pejzaža zemlje.
Nadalje, sve ove političke turbulencije unutar Hrvatskog narodnog sabora ne samo da potresaju temelje unutar samih stranaka, već i šalju jasnu poruku o stanju političke dinamike u Bosni i Hercegovini. U trenutnoj situaciji, kada se suočavamo s ozbiljnim političkim podjelama i izazovima vezanim za euroatlantske integracije zemlje, pitanje političkog jedinstva unutar hrvatske političke zajednice postaje ključno. Ova situacija neće samo oblikovati budućnost HNS-a, već i način na koji će se hrvatski narod u BiH pozicionirati u odnosu na šire političke tokove u zemlji. Ako dođe do daljnjih podjela, moguće je da će ove stranke biti prisiljene tražiti nova politička savezništva i rješenja kako bi osigurale dugoročnu stabilnost i razvoj svojih interesa. U svakom slučaju, nadolazeći period bit će ključan za političko preoblikovanje BiH, a svi ovi događaji bit će od velikog značaja za daljnje oblikovanje odnosa među etničkim grupama i političkim centrima moći.
