Devetnaesta sura Kur’ana, sura Merjem, počinje s dovom. Poslanik Zekerijja, a.s., obraća se strasno i emotivno svome Gospodaru moleći Ga za ono što očajnički želi: dijete. On se otvoreno obraća Allahu, govoreći Mu da on i njegova žena ne mogu imati djece, i da se boji da ne bude ostavljen bez nasljednika koji će nastaviti njegovu plemenitu poslaničku misiju.
On kaže: a nikada nisam, kad sam Ti, Gospodaru moj, molbu uputio, nesretan ostao. Poslanik Zekerijja, a.s., se potpuno pouzdao u Allaha da će ispuniti njegovu dovu i da će se pobrinuti za njega, kao što je On to uvijek radio, i da će Allah zaista ispuniti njegovu dovu.
Zamislite šta bi se desilo kada bismo tražili od Allaha, s.v.t., s uvjerenjem poslanika Zekerijje, a.s.
Allah, s.v.t., kaže u Kur’anu: A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravome putu. (el-Bekara 186.)
Pouka koja se krije u ovome jeste da uslišenje naših dova nije pitanje ‘ako’, već ‘kada. Naše dove će biti uslišene. Allah, s.v.t., nam je to obećao u Kur’anu. Allah, s.v.t., je tu da odgovori na naše dove i molbe. Odgovornost je na nama. Zbog toga On često koristi riječ ‘odazivam’, da nas podsjeti da to zavisi od nas. Samo moramo da tražimo od Njega, a On je spreman da nam usliši.
Za Islambosna.ba napisao: Abdul Nasir Jangda
akos.ba
