U političkom prostoru Bosne i Hercegovine, tenzije između vladajućih i opozicionih aktera i dalje su izražene, posebno u kontekstu evropskih integracija i odnosa među narodima. Nedavna izjava Sanje Vulić, zastupnice u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, reflektuje nastavak dubokih političkih i ideoloških razlika između predstavnika različitih političkih blokova. Ona je u svojoj reakciji kritikovala rad Edina Forte, ministra komunikacija i transporta, ističući kako njegovo političko djelovanje nije donijelo vidljive rezultate kada je riječ o evropskom putu Bosne i Hercegovine.
U svojoj izjavi, Vulić je jasno izrazila nezadovoljstvo, tvrdeći da upravo SNSD i HDZ BiH predstavljaju nosioce konkretnih dostignuća na putu približavanja zemlje Evropskoj uniji. U tom svjetlu je posebno pohvalila lidere tih stranaka – Milorada Dodika i Dragana Čovića, koje opisuje kao pokretače dijaloga i kompromisa, te ključne figure kada se govori o budućnosti zemlje u evropskim okvirima. Međutim, kako je naglasila, ta evropska budućnost ne smije biti oblikovana, kako ona kaže, “po receptu sarajevske čaršije”, što Vulić dalje opisuje kao pokušaj uspostave građanske, odnosno islamske države.
Jedna od ključnih tačaka njenog obraćanja odnosi se na kritiku Edina Forte, kojeg optužuje da nije predložio nijedan zakon koji bi BiH približio evropskim standardima. Iako se Forto često predstavlja kao glasni zagovornik evropskih integracija, Vulić smatra da su njegova djela suprotna tim težnjama. Iz njene perspektive, Fortino političko ponašanje više liči na pokušaj destabilizacije političkog sistema, a ne na promicanje demokratije. Konkretno, istakla je njegovo otvoreno svrstavanje uz opoziciju iz Republike Srpske, što ona vidi kao napad na legitimno izabrane predstavnike naroda.
Vulić je dodatno naglasila sljedeće:
-
Milorad Dodik se, prema njenim riječima, dosljedno zalaže za očuvanje mira i poštovanje Dejtonskog mirovnog sporazuma.
-
SNSD, kao politička stranka, promoviše stabilnost i političku dosljednost kroz sve svoje djelovanje.
-
Dragan Čović se prikazuje kao partner u dijalogu i evropskim procesima, u kontrastu s Fortom, koji je optužen za podjele i politizaciju.
Sanja Vulić je, kroz svoj apel, pozvala Edina Fortu da se okrene realnom i konstruktivnom radu, umjesto političkih deklaracija i antagonizama. Kako navodi, vrijeme je da se političke snage fokusiraju na unutrašnji dijalog, saradnju i zajednički napredak svih naroda u BiH. Po njenom mišljenju, Fortina retorika i stavovi vode ka daljoj fragmentaciji političke scene, a ne ka stvaranju uslova za članstvo u Evropskoj uniji.
S druge strane, Forto se osvrnuo na izjave Dragana Čovića, posebno na njegov prijedlog o formiranju tri federalne jedinice, ideju koju on kategorički odbacuje. Forto je jasno dao do znanja da ne vidi opciju saradnje sa SNSD-om kada je riječ o evropskim koalicijama. Za njega je jedini put naprijed onaj koji se temelji na građanskoj orijentaciji i poštivanju evropskih principa. Takođe je istakao kako se iz opozicionih krugova u Republici Srpskoj čuju glasovi razuma, koji pozivaju na mir i podržavaju evropski put BiH.
U cijeloj ovoj polemici jasno se ocrtavaju dvije političke vizije budućnosti Bosne i Hercegovine:
-
Vizija SNSD-a i HDZ-a, koju Vulić brani, temelji se na očuvanju trenutnog ustavnog uređenja, poštovanju etničkih i entitetskih granica te selektivnoj integraciji s EU.
-
Vizija koju promovira Forto, temelji se na građanskom modelu, prevazilaženju etničkih podjela i potpunoj transformaciji političkog sistema u skladu s evropskim normama.
Ova rasprava ukazuje na duboke razlike u shvatanju pojma demokratije i evropskog puta među političkim akterima u BiH. Dok jedni insistiraju na decentralizovanom modelu i etničkom predstavljanju, drugi zagovaraju građanski pristup i jedinstven politički identitet države.
Na kraju, ostaje otvoreno pitanje: hoće li Bosna i Hercegovina moći pronaći zajednički politički jezik koji će omogućiti istinski napredak ka Evropskoj uniji, ili će unutrašnje razlike i dalje predstavljati glavnu prepreku? Bez obzira na to, jasno je da se svaki akter mora suočiti s odgovornošću vlastitog političkog djelovanja, koje ima direktan uticaj na budućnost zemlje i njenih građana.
