Sanjati onog ko vam pravi sihr NIJE DOKAZ da baš ta osoba pravi vam sihr.
Ponekad džini ovo odrade i tako zavedu oboljelog. A nekad budu još veće lisice pa prvo na rukjama čine stvari koje navode da “sumnjiva” osoba pravi sihr pa nakon toga oboljeli sanja “sumnjivu” osobu da pravi sihr, što još više poveća sumnju jer su se desile stvari na rukji koje su bacile sumnju na “sumnjivu” osobu a ujedno se desio i san koji je onda još više potpalio oboljelog prema “sumnjivoj” osobi.
Zato svaku sumnju u korijenu treba sjeći, jer najteže je kad na rukju dođe oboljeli kojem su određeni učači sve i svašta dozvolili da sumnja i u sve i svašta je ubijeđen, pa onda prvo ga treba liječiti od neznanja i lažnih sumnjičenja pa tek od sihra/džina/uroka/zavisti.
Neki dan sam imao slučaj da je čovjek optužio neke određene osobe iz uže porodice za sihr bez ikakvog dokaza, na osnovu toga jer je laserom tražio sihr pa se desila neka džinska poigravanja sa njim, desili su se i snovi neki pa je sve to rezultiralo tim da on optužuje sa ubijeđenjem svoje najbliže za sihr, a bolestan je 20+ godina. (Davno je išao na rukje i uvijek bio pozitivan)
Kad sam ga pitao klanjaš li, odgovor negativan.
Kad sam ga pitao pušiš li, odgovor pozitivan.
Jednostavno, određene osobe su igračke u rukama džina, a nažalost i neki učači rukje.
Islamsko znanje nas potpuno vodi kad rješenjima dok sve mimo toga nas vodi u lutanje koje ima nekad manje a nekad veće posljedice.