Šemsudin Mehmedović, zastupnik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH i predsjednik stranke Naprijed BiH, dao je intervju u kojem je analizirao aktuelnu političku situaciju u Bosni i Hercegovini. On je posebno istakao napade na ustavni poredak BiH, te ekonomske i političke izazove s kojima se suočava bh. entitet Republika Srpska. Prema njegovim riječima, građani ovog entiteta su među najsiromašnijima u regionu, dok je Milorad Dodik, predsjednik RS-a, značajno uvećao svoje lično bogatstvo.
Mehmedović je upozorio da su Dodik i Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije, spremni na najradikalnije poteze kako bi ostali na vlasti. Međutim, smatra da im se politički kraj bliži. Istakao je da građani BiH trebaju ostati budni i aktivni, jer se država nalazi na ključnoj političkoj prekretnici. Napominje da BiH ima snagu da se odbrani i da ide evropskim putem, ali da je ključno da stranački i lični interesi budu stavljeni u drugi plan.
Prema njegovim riječima, trenutna politička kriza nije sukob među narodima, već sukob Dodika sa zakonom. Umjesto da se priča o kršenju zakona i odbijanju da se odgovori na pozive pravosudnih institucija, Dodik pokušava temu preusmjeriti na sudbinu države i pregovore o njenom uređenju. Mehmedović naglašava da su stvari jasne – država BiH će opstati i pobijediti.
Također, osvrnuo se na pretnje koje je Dodik uputio državnim službenicima srpske nacionalnosti, prijeteći im krivičnim gonjenjem i oduzimanjem imovine ako ne napuste institucije BiH i pređu u entitetske strukture. Mehmedović u tome vidi ponavljanje scenarija iz 1992. godine, kada su političari Srpske demokratske stranke (SDS) koristili slične metode za podrivanje državnih institucija. No, kako kaže, okolnosti su danas drugačije. Srbi zaposleni u institucijama BiH ne podržavaju masovno Dodikove pozive, što pokazuje da u srpskom narodu postoji svijest da više ne trebaju plaćati cijenu za postupke svojih korumpiranih lidera.
Prije nešto više od dvije sedmice, Tužilaštvo BiH je izdalo naredbu za privođenje Milorada Dodika, Radovana Viškovića i Nenada Stevandića, pod sumnjom da su počinili krivično djelo napada na ustavni poredak. Međutim, njihovo privođenje još uvijek nije realizirano, što Mehmedović vidi kao slabost institucija BiH, ali i kao dokaz da Dodik nije više u poziciji moći kakvu želi prikazati. On tvrdi da Dodik danas živi u strahu, da mu je kretanje ograničeno i da mu je politička budućnost uništena.
Osim političke krize, Republika Srpska suočava se i s ogromnim finansijskim problemima. U naredne tri godine, na naplatu dolazi više od četiri milijarde maraka vanjskog duga, dok se Vlada RS-a planira dodatno zadužiti za još pola milijarde maraka. Mehmedović tvrdi da je Dodik proteklih 15 godina koristio vlast isključivo za sopstveno bogaćenje, dok su građani RS-a sve siromašniji. Dodik je, kako kaže, manipulisao prihodima s državnog nivoa kako bi finansirao secesionističke projekte, ali vjeruje da ni to neće moći trajati još dugo.
Na pitanje o eventualnom “ciparskom scenariju” u BiH, Mehmedović kaže da širenje straha nije korisno, ali da građani moraju biti spremni da odbrane državu. Podsjetio je da je BiH preživjela agresiju i potpuno nesrazmjeran vojni napad, te da je danas situacija mnogo drugačija nego 1992. godine. Ključno je, prema njegovim riječima, da država ojača institucije sigurnosti i izgradi kapacitete za efikasnu zaštitu svoje teritorije i ustavnog poretka.
Što se tiče odnosa Vučića i Dodika, Mehmedović smatra da Vučić koristi Dodika samo dok mu to odgovara, ali da ga u suštini ne podržava u potpunosti. Otkazivanje sjednice u Skupštini Srbije na kojoj je Dodik trebalo da se obrati vidi kao jasan signal da mu Vučić okreće leđa. Ne isključuje mogućnost da Vučić pomogne Dodiku u bjekstvu iz BiH, ali smatra da srbijanski predsjednik neće učiniti ništa više od toga.
Na kraju, Mehmedović je kritikovao rad SIPA-e i njenog direktora Darka Ćuluma, ističući da bi on odavno trebao biti smijenjen zbog ozbiljnih propusta. Podsjetio je na slučaj bjega Zorana Galića iz Granične policije, kao primjer nefunkcionalnosti sigurnosnog sistema. Zaključuje da je neophodno hitno profesionalizirati rad sigurnosnih agencija, jer pravna država ne može opstati bez efikasnog provođenja zakona.
