Autor: Agencija Patria
Christian Schmidt, visoki predstavnik u BiH uz nemoć prema djelovanju Milorada Dodika, pokazuje raskošnu indiferentnost i neosjetljivost prema žrtvama velikosrpske agresije, kao i UZP-a koji su presuđeni u Hagu.
Ovo stanje ravnodušnosti, nezainteresiranosti i neosjetljivosti Schmidt dokazuje kroz kontinuirano ignorisanje dopisa koje udruženja žrtava šalju, i traže reakciju upravo od njega.
Naime, dopisi upućeni za smjenu Sanje Vlaisavljević i Lidije Bradare koje su na određeni način veličale zločinca Daria Kordića, duboko su zapali ladicu Schmidta, jednako kao i dopis u kojem se apeluje na Schmidta da svojim odlukama zaustavi rastući val napada na Bošnjake u Republici srpskoj.
A, da bi se zaustavio val incidenta u Republici srpskoj koji mahom prolaze nekažnjeno, i u vrijeme kada je sigurnosna situacija u tom bh. entitetu nikad lošija za Bošnjake (koje zovu povratnicima i 28 godina nakon povratka na svoju zemlju) udruženja žrtava traže da se konačno uspostavi nacionalni balans u MUP-u Rs.
I to tako da se poštuje Ustav BiH i Republike srpske i omogući zapošljavanje Bošnjaka i Hrvata u MUP-u Rs-a čime bi se ispravila dugogodišnja nepravda.
Na ovaj dopis Schmidt nikada nije odgovorio niti je kontaktirao potpisnike dopisa, a bilo ih je više.
Jednostavno, sve se završilo na njegovim pričama da se ‘predano bori za sigurnost građana’.
Koliko je ravnodušan dokazuje i izjava da ‘organi za provođenje zakona u BiH imaju obavezu, kao i kapacitet i sposobnost, da istraže sve incidente koji se dogode, pronađu počinitelje i pobrinu se da se takvi incidenti u budućnosti ne dešavaju’.
Pa, kako je moguće da ne razumije suštinske stvari ili ga jednostavno nije briga. S druge strane vješto koristi genocid, te se Bošnjacima umiljava preko odluka koje pogoduju Memorijalnom centru Potočari. Kao da su Bošnjaci afričko pleme koje ne razumije dalje od primitivnih pravila, koja civilizirani svijet ne poznaje.
Jer svi znamo da organi vlasti imaju obavezu da primjenjuju ustavni princip proporcionalne zastupljenosti konstitutivnih naroda i ostalih u odgovarajućim organima javne vlasti, uključujući i unutar policijskih struktura, ali je poenta što se u Rs to nikada nije praktično primijenilo, pa je zato inicijativa i otišla prema Schmidtu, koji, više nego sigurno, neće učiniti ništa.
Jednako kao iu slučaju Vlaisavljević i Bradare, čije su smjene tražila udruženja, ti zahtjevi su ponavljani više puta, a od svega smo svjedočili samo brutalnim napadima na udruženja od strane medija bliskih HDZ-u, koji se nije i neće odreći presuđene politike udruženog- zločinačkog poduhvata.
I to je jasno, ali je jasno i da se Schmidt neće odreći onih koji veličaju ratne zločine, dok pojačava pritisak na probosansku politiku da uzmiču pred zahtjevima Dragana Čovića.
Zato nije čudno da Schmidt nije kontaktirao Murata Tahirovića, Muniru Subašić i druge, nego otišao na teniski meč sa Sanjom Vlaisavljevićem, da bi posolio duboke rane žrtava genocida i UZP-a.
