Christian Schmidt, visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini, nedavno je komentirao situaciju vezanu za sankcije koje su Austrija i Njemačka uvele Miloradu Dodiku, predsjedniku bh. entiteta Republika Srpska. Schmidt smatra da te sankcije predstavljaju početak stvaranja nove političke koalicije unutar međunarodne zajednice koja će biti voljna poduzeti oštrije mjere prema Dodiku. Sankcije su, prema njegovom mišljenju, posebno pogodile Dodika, koji je sada suočen s ozbiljnim političkim i ekonomskim posljedicama. Međutim, Schmidt također napominje da postoje pravne prepreke za sankcioniranje mreže firmi koje su navodno povezane s Dodikom, ali ističe da radi na pronalaženju rješenja za taj problem.
Schmidt je komentirao i presudu koja je donesena protiv Dodika zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika. On smatra da je ta presuda potpuno opravdana, ali napominje da nije bila izravno upućena Dodiku. Prema njegovim riječima, u dopuni krivičnog zakona naglasio je da presude Ustavnog suda i odluke visokog predstavnika vrijede i u RS-u, te da moraju biti objavljene. Dodik je bio protiv ove dopune, što Schmidt vidi kao njegovu reakciju na klasične institucije Dejtonskog sporazuma koje on ne voli. Schmidt uspoređuje ovu situaciju s prometnim prekršajem: ako netko vozi brže od dozvoljenog, mora snositi posljedice. Upitan o tome kako je presuda utjecala na političke tenzije, Schmidt smatra da su one porasle samo unutar Dodikovih krugova, te da nije došlo do veće narodne pobune u Republici Srpskoj u njegovu korist. Dodik je, prema njegovim riječima, izgubio podršku jer je počeo promicati izolacionističke stavove, a mnogi ljudi, koji imaju rodbinu u gradovima poput Beča i Minhena, ne prihvaćaju njegovu politiku. Schmidt također navodi da Dodik nije uvijek bio tako supernacionalistički orijentiran i da je nekada podržavao reformističke stavove, ali se kroz godine promijenio.
Schmidt analizira i moguću ulogu međunarodne zajednice u promjenama koje su se dogodile u Dodiku. On smatra da je od sredine 2000-ih godina prevladavao dojam da je Bosna i Hercegovina stabilna i da će se razvijati prema EU, što je dovelo do zanemarivanja političkih i društvenih procesa u zemlji. Etnonacionalizam je, prema njegovim riječima, tada stekao veću podršku, a međunarodna zajednica nije reagirala na vrijeme. Također, Schmidt sugerira da su Dodikovi ekonomski interesi, koji su povezani s brojnim netransparentnim firmama, imali značajnu ulogu u njegovoj političkoj transformaciji. Konglomeratsko umrežavanje Dodika kroz ove firme pomoglo mu je da stekne utjecaj i povećanje političke moći, što mu sada omogućava da se protivi međunarodnim inicijativama.
Kada je riječ o političkoj budućnosti Dodika, Schmidt vjeruje da će on, ako želi nastaviti igrati političku ulogu u Bosni i Hercegovini, morati biti prisutan u zemlji. Ukoliko bude napustio zemlju, vjerojatno će se suočiti s zakonskim posljedicama jer postoje brojne potjernice koje još nisu izvršene. Schmidt također komentira špekulacije da bi Dodik mogao nestati iz političke scene i preseliti se u Rusiju. Međutim, smatra da bi, da je to njegova stvarna namjera, već ostao u Moskvi nakon nedavne posjete, što nije učinio.
Schmidt dalje razmatra mogućnost da bi, ukoliko Dodik zaista nestane, mogao doći neki drugi separatistički političar na njegovo mjesto. Ipak, Schmidt citira Jeana Monneta, koji je rekao: “Ne znam hoće li biti bolje ako bude drugačije. Znam samo da mora biti drugačije ako želimo da bude bolje.” To sugerira da bi, bez obzira na promjenu na političkoj sceni, Bosna i Hercegovina morala pronaći novi put koji će biti stabilniji i proeuropski orijentiran.
Kada je riječ o sankcijama, Schmidt naglašava da EU do sada nije bila u mogućnosti donijeti zajedničke mjere protiv Dodika zbog blokade Mađarske, ali smatra da su sankcije koje su mu uvele Austrija i Njemačka od velikog značaja. Beč, koji je često bio mjesto susreta za Dodikove političke pregovore, sada se zatvorio za njega, što ima simbolički veliki značaj. Schmidt vidi ovaj potez kao početak nove “koalicije voljnih” unutar EU, koja će poduzeti konkretnije mjere protiv Dodika i njegovih političkih saveznika.
Iako se Schmidt slaže da sankcije trebaju obuhvatiti i mrežu firmi koje su povezane s Dodikom u inozemstvu, napominje da postoje pravne prepreke za to u nekim zemljama EU. On je, međutim, posvećen pronalaženju rješenja za te prepreke. Ipak, ističe da sankcije već imaju utjecaj na Republiku Srpsku, jer su ekonomski poticaji iz EU praktički prestali, što može dovesti do gubitka investicija i odlaska mladih ljudi iz zemlje.
Schmidt smatra da Bosna i Hercegovina ne treba brinuti o neposrednoj opasnosti od novog rata, jer većina građana zemlje ne želi raspad države. Međutim, osjećaj nesigurnosti i strah od zaborava od strane međunarodne zajednice ostaju. Schmidt naglašava da je EU promijenila svoju politiku prema Bosni i Hercegovini i sada radi ozbiljnije na njenoj integraciji u europske strukture, no ističe da Bosna još uvijek nije spremna za brzo članstvo. Evropska unija mora biti strpljiva i podržati postepen proces, poput austrijskog modela, koji je jedini realan put prema punopravnom članstvu.
