Šejh dr. Safet Kuduzović
- Allah ga poživio na hajru –
Istinski učenjak. Pored velikog znanja, okitio se radom po znanju i izrazito lijepim ahlakom. Mudrost, blagost i odmjerenost ga krase. “To je Allahov dar koji On daje kome hoće…” (El-Maide, 54)
Šejh Safet je čovjek koji te, uvijek, postidi svojim ahlakom. Skromno ponašanje i ponizne riječi. Povučen, nenametljiv, bez ispada, bez brzopletosti, bez afeta i svega drugog što narušava ugled.
Nije mi cilj da ga hvalim i uzdižem, jer, njemu to ne treba. On je, inšallah, i bolji nego što mislimo – mi ga takvog poznajemo, a opet Allah najbolje zna svoje robove.
Ono što želim jeste ukazati na drugu stvar. Naime, svakom je poznato koliki šejh Safet uživa ugled među ljudima, koliko ga vole, cijene i poštuju i koliko imaju povjerenja u njegove stavove. Nije bezgrešan, nije savršen, svi to znaju, ali ipak njemu vjeruju. Tu stvar negira samo mrzitelj i zavidnik.
Pitanje je sljedeće: Kako je stekao toliki ugled? Zašto baš njega vole i cijene više nego ostale? Odakle toliki ugled i lijepo mišljenje o njemu?
Ono što je sigurno, jeste da šejh nije gradio svoj ugled i svoju ličnost na rušenju drugih daija ili onih koji nisu daije, na replikama, raspravama, komentarima i sl. Nije ga, također, gradio ni na pričama da je 15 ili 20 godina proveo u arapskom svijetu, da je on uvaženi doktor, hafiz, da je učio pred ovim ili onim šejhom, prelazio ta i ta djela, da je dobio ovu ili onu diplomu, idžazetnamu, priznanje i slično. Niti on o tome govori, niti oni koji ga vole i slušaju.
Ne bih rekao ni da je veliko povjerenje zaslužio samo zbog broja održanih predavanja, napisanih knjiga i slično, jer ima i drugih koji drže, pišu, putuju, trude se i rade mnogo hajra.
Mislim da se tajna krije, a Allah najbolje zna, u njegovom odgoju (terbiji) i razumu (‘aklu). Jednostavno, uzdigao se iznad onoga što ne dolikuje učenjacima i šejhovima da rade. Shvatio je ozbiljnost emateta kojeg je preuzeo i želi da ga dostojanstveno iznese. Zbog svega toga, naći ćeš ga da dobro pazi na svoje postupke, precizno vaga i ne zakida, čuva ugled drugih, ne vode ga emocije, ne povodi se za glasinama, gleda na daljinu, pazi na posljedice, preventivno djeluje i mirne glave rješava probleme.
Šejha, dakle, krase te dvije osobine koje su nam danas prijeko potrebne, a to je odgoj/edeb i veliki razum. Dakako, i on je čovjek od krvi i mesa, uvrijedi se, rasrdi se, ima razne potrebe, probleme, iskušenja, ali se uzdigao iznad toga i dao je prednost većim ciljevima i visočijim ambicijama.
Za kraj, muslimani bi trebali da budu kao jedno tijelo, da jedni druge popravljaju i dopunjavaju, pa molim Allaha da nam svima podari i poveća blagodat imana, edeba i razuma!
Ja Rabbi, pomozi naše daije – i mlađe i starije, i jače i slabije – koji su istinski dragulji našeg društva!
Amir I. Smajić
