Politička situacija u Bosni i Hercegovini već duže vrijeme izaziva velike polemike, a jedan od ključnih narativa koji oblikuje politički diskurs je onaj koji dolazi od HDZ-a BiH i Dragana Čovića. Naime, HDZ već duže vrijeme ističe da se bori protiv unitarizma koji navodno dolazi od bošnjačkih stranaka, dok istovremeno neosporna politička povezanost s srpskim separatizmom nije dovoljno razmatrana. Prema ovom narativu, HDZ i SNSD pod vodstvom Milorada Dodika predstavljaju suprotstavljene političke struje, a njihovi separatistički pokreti navodno ugrožavaju stabilnost i teritorijalnu cjelovitost BiH.
Međutim, ove tvrdnje postale su predmetom kritike, posebno nakon što je Chuck Grassley, američki senator koji je blizak predsjedniku Donaldu Trumpu, otvoreno optužio rukovodstvo HDZ-a za podršku separatizmu. U svojoj izjavi, Grassley je upozorio da uključivanje bosanskih Hrvata u separatističke aktivnosti, koje predvodi Dodik, podsjeća na događaje iz 90-ih godina prošlog stoljeća, kada je Herceg Bosna bila politički i vojni projekt, čije su posljedice bile ozbiljne, a mnogi politički lideri tog vremena osuđeni za ratne zločine.
Grassley je ukazao na činjenicu da politika Dragana Čovića i HDZ-a nije ništa drugo nego obnova tih separatističkih težnji, koje su ranije bile povezane s idejom Herceg Bosne, projektom koji je na kraju završio porazom na bojištima i presudama međunarodnih sudova. Milorad Dodik također ne skriva svoju želju za oživljavanjem tog političkog koncepta, a svoje ideje o tome iznosi i pred sadašnjim rukovodstvom HDZ-a. Ovaj pristup je direktno povezan s idejom secesije, koja se u njegovom slučaju svodi na težnju za razdvajanjem od ostatka BiH, a u skladu s tim, Grassley jasno naznačava da podrška Čovića i HDZ-a Dodikovom separatizmu ima ozbiljne političke implikacije.
Kritika koju je Grassley iznio prema HDZ-u zapravo je ukazivanje na dvoličnu politiku koju ovaj politički subjekt provodi, balansirajući između ekstremnih stavova i pokušaja očuvanja statusa quo u BiH. Naime, iako HDZ stalno ističe svoju borbu protiv unitarizma, njihova politika zapravo nudi podršku srpskom separatizmu, što se može smatrati potpuno suprotnim stavovima koje navodno zagovara. Ovaj paradoks postaje još očigledniji kada se razmotri kako su predstavnici Hrvatske, uključujući predsjednika Milanovića i premijera Plenkovića, u različitim fazama pokazivali otvorenu ili prikrivenu podršku Dodikovom separatizmu.
Pored toga, Grassley je bio vrlo jasan u vezi s opasnostima koje takva politika može donijeti. On je podsjetio na teške posljedice iz prošlosti, kada je separatizam doveo do sukoba, genocida i nestabilnosti, te je jasno poručio da se takva politika ne smije ponoviti. Politika HDZ-a prema Dodiku i srpskom separatizmu može se smatrati nastavkom stare strategije, koja je već jednom imala destruktivne posljedice na Bosnu i Hercegovinu.
U međuvremenu, članak također upozorava na političke dinamike koje uključuju Trojku (bošnjačke političke stranke), koje, iako su bliski saveznici Donalda Trumpa, ne poduzimaju ozbiljne korake da kritiziraju HDZ-ovu podršku srpskom separatizmu. Ovaj stav, prema mišljenju autora, daje dovoljno prostora Draganu Čoviću da se aktivno angažira u podršci Dodikovom separatizmu, čime se dodatno učvršćuje secesionistički pokret u BiH.
Zanimljivo je također kako su Trojka i druge bošnjačke političke stranke ostale pasivne u suočavanju s srpskim separatizmom, iako bi se očekivalo da će jasno osuditi savjetovanja između HDZ-a i Dodika. Njihova politička ovisnost o Zagrebu i Čoviću čini ih nesklonima da se otvoreno protive ovom političkom smjeru. Trojka, svojim nečinjenjem, zapravo dodatno ojačava Dodikove separatističke ambicije jer prešutno odobrava političku dinamiku koja vodi prema daljnjoj podjeli BiH.
Zaključno, članku se ukazuje na to da trenutna politička situacija u BiH ostaje vrlo krhka i podložna destabilizaciji, dok se secesionistički ciljevi i politike nastavljaju bez većeg protivljenja. Ako se Dodikov separatizam i HDZ-ova podrška njemu nastave, BiH bi se mogla suočiti s novim izazovima koji bi mogli dovesti do daljnjeg razbijanja zemlje i destabilizacije regije. Ovaj politički trend u kojem se podržava separatizam, a istovremeno se pretvaraju da se bore protiv unitarizma, predstavlja ozbiljan izazov za budućnost BiH.
