Sjećam se prvih napada, prvi put kada se tijelo paraliziralo, kada je iz mojih usta počeo da vrišti glas, ruke koja je udarala od pod, grčenja… bilo je to baš onda kada sam se družila sa Kur’anom. Prvo je nastupilo stanje šoka, zatim straha, a zatim su uslijedili izgubljenost i tuga…, a onda želja za lijekom i iščekivanje dana kada ću to iskušenje ostaviti iza sebe. Govorila sam: “Još malo, još malo!”…“Molim Te, Gospodaru, sačuvaj me iskušenja sihra…”, jedna je od mnogih dova koju sam često upućivala.
Tekst pišem sestri koja me razumije, koja boluje kao ja, da to podijelim sa njom, da ohrabrim i sebe i nju: Svaka je bolest od Allaha, elhamdulillah! Ne obraćaj pažnju na čudne poglede koje ti upućuju osobe koje znaju tvoje stanje, koje pričaju, savjetuju… U ovoj bitki bitno je samo ono što Allah i Njegov Poslanik kažu. To što te rodbina ne obilazi, bilo iz straha ili neznanja, ostavi njima na dušu. Nikad im ništa loše ne reci, Poslanik nikad nije bio grub ni prema onima koji su mu bol nanosili. Nasmiješi im se.Da li tvoji roditelji znaju? Moji ne! Veoma su stari, bolesnog srca, takva vijest nanijela bi im bol, a izmoreno staračko lice zgrčilo bi se od tuge. Jest, ostala sam bez majčine dove koja se prima, ali zato se smije kada je nazovem ili posjetim… Ne, ne, ne bi ona , ne bi on to podnio. Njihova tuga otežala bi svaki moj dah. Kako bih se sa tim nosila?Ovdje sam da ti kažem da te razumijem, da znam da svaki dan moraš biti i majka, supruga, kćerka, snaha… znam i razumijem da daješ sve od sebe da urediš stan, spremiš hranu, okupaš djecu, dočekaš muža. I onda – bol, trne ti ruke, um i tijelo ne čine ono što želiš ili bi voljela. Jelo gori – a ne znaš da si ga stavila u pećnicu. Taman pogledaš na sat i u čudu se pitaš: “Kako, kad su prošla tri sata, šta se desilo…?”Elhamdulillah, najvažnije je da si namaz obavila.Znam da je teško, znam da si planirala činiti velike stvari u svom životu, biti uspješna supruga , divna majka, željela si naučiti Kur’an, djeci biti najbolji uzor, klanjati noćni namaz, postiti Davudov post… znam da imaš brdo želja, znam da se osjećaš kao živi mrtvac, znam da bi najradije sjela i prolila more suza, znam da se ponekad osjećaš odbačeno , pa čak i manje vrijedno… znam, znam.Ali, sestro, Allahovi robovi uspijevaju samo onoliko koliko im Allah dozvoli da uspiju. Svi neispunjeni snovi, svaki neuspjeh da naučiš arapski jezik ili hifz, od Allaha su, nema mjesta za tugu kad je Njegova volja, volja našeg Gospodara u pitanju. Nema tuge – obrišimo suze, pa opet krenimo da se trudimo, možda danas naučimo jedan novi ajet.Ali ti i ja nabolje znamo koliki je sihr poklon. Sjećam se, sestro, da su me učili i da sam čitala “oslanjajte se na Allaha”. Nikad ne bih naucila kako se oslanja na Allaha da nisam oboljela, ne bih naučila voljeti svoga Gospodara, ne bih vidjela koliko je lijepo osjetiti da te Allah čuva , niti bih ikada u svom životu naučila da je bolest – najbolji učitelj.
Nikad ne bih vidjela ljepotu Dženneta, da je ne vidjeh tad kad me skoro ubi Allahov neprijatelj, za taj miris koji sam tad osjetila vrijedi se boriti. Za taj prizor, za tu ljepotu, vrijedi podnijeti svaku dunjalučku kušnju moleći Gospodara da te usmrti sa riječima šehadeta ili Njemu Jedinom na sedždi.To je moj poklon, moj poklon Uzvišenog Gospodara, moj poklon mom srcu, moj poklon. Sestro opisala bih ja tebi šta sam vidjela, ali Allaha uzimam za svjedoka da sam vidjela samo mali dio, jedan dvorac… sestro, to što se tamo nalazi, ne nalazi se na dunjaluku, vallahi, takvih materijala, takve građevine… Vallahi, ne postoje riječi koje bi opisale ono što je vidjelo moje srce ili oko.Sigurno i ti imaš poklona, elhamdulillah. Kroz godine bolovanja, dobila sam i ja mnogo poklona. Elhamduilillah!I za kraj našeg razgovora sigurno i ti želiš pitati druge:Allah vam je dao zdravlje? Možete obaviti namaz a da vam se zgrči ruka ili ne počne da vam se trza tijelo? Možete da učite Kur’an a da pritom jasno vidite harfove i lahko ih izgovarate? Da li možete da postite bez povraćanja? Vallahi, vi ne znate šta vam je dato! Vallahi, vi ne znate šta vam je dato! Vallahi, vi ne znate šta vam je dato!A čovjek ce biti pitan. Bit će nas stid Gospodara zdravlja na Danu obračuna.
Sestra S. A. N-um
