Upitala ga je: ”Pošto prodaješ jaja?”Stari trgovac odgovorio je: ”Gospođo, dva dirhema po jednom jajetu.”Ona mu je rekla: ”Ili ćeš mi dati šestero jaja za deset dirhema, ili ću otići kupiti na drugom mjestu.”Na to je stari trgovac rekao: ”Dođi, uzmi šestero jaja za deset dirhema, nadam se da će mi Allah pomoći i na ovaj način otvoriti puteve zarade, jer do sada još nisam ništa prodao.”Kupila je jaja i otišla sa osjećajem pobjede i nadmoći. Zatim je sjela u svoj luksuzni automobil i otišla u restoran gdje ju je čekala prijateljica. Naručile su jelo koje su željele, pa su onda, kako to inače rade osobe navikle na luksuz i rasipništvo, malo pojele, a mnogo više ostavile. Onda je otišla da plati račun i radnik na kasi joj je rekao da njihovo jelo košta 130 dirhema. Ona mu je dala 150 dirhema i rekla: ”Ostatak vama!”
Možda je to uobičajena priča za jednog vlasnika restorana, ali je jako bolna za jednog starog trgovca jajima. Zašto uvijek pokazujemo svoju nadmoć nad slabima i siromašnima kada kupujemo nešto od njih, a pokazujemo velikodušnost prema onima koji uopće nisu potrebni naše velikodušnosti?!Kad god vidim siromašno dijete da nešto prodaje, sjetim se riječi sina jednog bogataša koje je napisao na svom fejsbuk profilu: ”Moj otac je poslije svakog namaza kupovao od siromaha bezvrijedne stvari po najskupljoj cijeni iako mu te stvari uopće nisu trebale. Bio sam bijesan zbog takvog njegovog odnosa, a onda mi je on jedanput rekao: ‘Sine, to je sadaka omotana ponosom.”’
Islam PRESS
