Broj poginulih u razornim zemljotresima u Siriji i Turskoj prelazi 41.000. Nažalost, sve su manje šanse da ima još preživjelih, no spasioci i dalje ne odustaju. Sirija je usljed ratnih, političkih i geopolitičkih okolonosti ostala u sjeni, iako se u ovoj zemlji dešava prava katastrofa i prijeti joj još veća. Situaciju u svojoj rodnoj zemlji, gdje mu dio porodice i dalje živi, na vrlo emotivan način približio nam je Sirijac iz Alepa, Moussa Fattah.
Moussa Fattah, Sirijac je iz Alepa koji već od 1996. godine živi u Sarajevu, a nakon što je studije stomatologije završio u Zagrebu.
Gostujući u programu N1, Fattah, prije svega, ističe svoju zahvalnost cijeloj Bosni i Hercegovini koja je iskazala ogroman interes za pomoć, kako Turskoj, tako i Siriji.
“Sirija nije samo u katastrofi zbog potresa, već od mnogo ranije. Ali puno je manje pomoći nego za Tursku, koja je ekonomski jaka zemlja. Na granici sa Turskom je četiri miliona sirijskih ljudi koji zbog rata žive u katastrofalnim uvjetima. Oni tri do četiri dana nakon potresa nisu imali nikakve pomoći. Ljudi su ih izvlačili šakama i rukama”, prepričava.
U mukama su, podsjeća, još zbog ranijih dešavanja.
“Svijet se jako loše ponio prema sirijskom narodu. Mi imamo 13 miliona izbjeglica. Ljudi su osjetili da je sada drugačije, zovu me mnogo više nego u ratu. Ovo je katastrofa što mi vidimo”, govori kroz suze, dodajući ipak da se među ljudima razvija i širi solidarnost na sve strane.
“Ljudi se međusobno pomažu, bez obzira na njihove strane”, govori, pokazujući sliku dječaka čiji je djed uspio dostaviti 76 šlepera u pogođena područja.
“UN je poslala 15, moj djed bi trebao biti Generalni sekretar UN-a”, poručio je isti dječak, pojašnjava Fattah, dodajući “kako se puno priča o pomoći u svijetu, a malo se radi”. Politika, podcrtava, sada mora biti ostavljena po strani. Boji se, kaže, da do ovakve katastrofe može doći opet, a da bi narod bio prepušten sam sebi.
Dio njegove porodice i dalje žive u Alepu.
“Kažu da izgleda kao da je rat ponovo počeo. Dosta njih se boji da ulazi u kuće, pukle su zgrade. Tamo imamo 5.000 šehida, i oko 20 ili 30 hiljada ranjenika”, prepričava, dok su istovremeno, većina spasitelja Sirijci, a mehanizacija koju imaju je pripadala tamošnjim firmama.
Upitan o tome šta je najvažnije za poslati u to područje, odgovara kako je sve važno: Od novca, šatora, lijekova..
“Bosanci i Hercegovci su pokazali veliko srce. Želim svakome reći da su Sirijci dobar narod. Mi smo prije 80 godina primili izbjeglice iz Grčke, ne gledajući ko su. U BiH je narod dobar na sve strane, političari moraju raditi na pomirenju, a onda nam u istom pomoći i u Siriji”, zaključio je.
N1
