U okviru posljednje serije diplomatskih susreta u Bruxellesu, pažnju je privukao sastanak između visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu, Christiana Schmidta, i povjerenice Evropske unije za proširenje, Marte Kos. Njihov susret nije bio samo formalne prirode, već je označio ozbiljan pokušaj da se oživi i intenzivira politička i institucionalna podrška Bosni i Hercegovini na njenom putu ka članstvu u Evropskoj uniji. Tema razgovora bila je stanje u zemlji, ali i perspektive za prevazilaženje postojećih prepreka koje koče napredak u procesu evropskih integracija.
Iz Ureda visokog predstavnika (OHR) ističu da je sastanak protekao u duhu konstruktivne i otvorene razmjene mišljenja. Obje strane su izrazile spremnost za nastavak bliske saradnje, kako bi se Bosni i Hercegovini pružila potrebna podrška za prevazilaženje političkih, administrativnih i ekonomskih izazova s kojima se trenutno suočava. Snažan akcenat stavljen je na nužnost jedinstvenog djelovanja međunarodne zajednice u cilju stabilizacije i reformskog napretka zemlje.
U okviru ove posjete, Christian Schmidt se obratio i Odboru za vanjske poslove Evropskog parlamenta, gdje je detaljno izložio viđenje ključnih prepreka koje usporavaju napredak Bosne i Hercegovine ka Evropskoj uniji. On je ukazao na niz problema, među kojima posebno izdvaja:
-
Političke blokade i unutrašnje nesuglasice, koje ometaju donošenje važnih zakona i reformi;
-
Finansijsku neizvjesnost, koja utiče na stabilnost institucija i funkcionisanje državne uprave;
-
Zloupotrebu stranačkih interesa, gdje se partijska lojalnost često stavlja ispred interesa građana.
Schmidt nije skrivao zabrinutost zbog činjenice da se progres u mnogim ključnim oblastima odvija presporo, te je naglasio da, iako kriza u BiH djeluje kompleksno, ona je ipak rješiva – ali samo uz iskrenu političku volju domaćih aktera.
Posebno je istakao potrebu da političke elite u zemlji stave opšte dobro ispred uskih partijskih interesa. Kako je izjavio, “moramo raditi u interesu naroda Bosne i Hercegovine; moramo raditi zajedno kako bismo pomogli u izgradnji funkcionalne države koja će brže koračati ka evropskim integracijama.” Ova poruka nosi jasan zahtjev za odgovornost i posvećenost političkih lidera, ne samo deklarativno, već kroz konkretne reforme i poteze.
Sastanak Schmidta i Kos označava kontinuitet u evropskom angažmanu prema BiH, ali i pokušaj da se razbiju sve češće zablude o tzv. zamoru proširenja. Upravo su povjerenica Kos i drugi predstavnici Evropske komisije posljednjih mjeseci isticali da vrata EU ostaju otvorena za zapadnobalkanske zemlje, ali samo ako dokažu sposobnost da implementiraju reforme i učvrste vladavinu prava.
U tom kontekstu, dijalog vođen u Bruxellesu može se posmatrati i kao signal podrške, ali i poziv na odgovornost. EU želi pomoći, ali očekuje konkretne korake iz Sarajeva – ne samo formalne odluke, već i efikasnu primjenu postojećih zakona, jačanje nezavisnih institucija i transparentan javni sektor.
Kako bi se taj proces ubrzao, potrebno je:
-
Stabilizovati političku situaciju, smanjenjem tenzija i retorike koja dijeli građane;
-
Reformisati pravosuđe i javnu upravu, kako bi institucije bile efikasnije i dostupnije građanima;
-
Povećati kapacitete za korištenje EU fondova, koji predstavljaju konkretan instrument podrške;
-
Poboljšati međuentitetsku saradnju, čime se može ubrzati donošenje zajedničkih odluka od interesa za cijelu državu.
Zaključno, susret u Bruxellesu ne donosi čudesna rješenja, ali predstavlja važan korak ka stvaranju realnih pretpostavki za dalji napredak BiH. Pitanje evropskih integracija nije samo tehnički izazov, već i test političke zrelosti, društvene odgovornosti i opredijeljenosti ka demokratskim vrijednostima. Da bi Bosna i Hercegovina postala punopravna članica evropske porodice, potrebno je mnogo više od podrške izvana – ključne promjene moraju doći iznutra, kroz iskreno zalaganje svih aktera za funkcionalnu, stabilnu i uključivu državu. U konačnici, poruke iz Bruxellesa jasno stavljaju do znanja da budućnost Bosne i Hercegovine u Evropskoj uniji nije upitna, ali da taj put neće biti pređen bez snažne unutrašnje političke volje i odgovornosti. Podrška međunarodnih partnera je prisutna i spremna da se intenzivira, no ona ne može nadomjestiti nedostatak zajedničkog djelovanja domaćih političkih snaga. Upravo zato, sastanci poput ovog nisu samo diplomatski rituali, već konkretne prilike da se učvrste mostovi saradnje i pošalju poruke koje bi morale odjeknuti i unutar institucija BiH – da je vrijeme za političku hrabrost, kompromis i fokus na stvarne potrebe građana, a ne na održavanje statusa quo koji sve više udaljava zemlju od evropskih vrijednosti i standarda.
