Hafiz Hadžimulić je rođen u ulemanskoj porodici u Sarajevu 16. oktobra 1915. godine.
Završio je Šerijatsku gimnaziju u Sarajevu 1937. godine. Studirao je filološke fakultete u Zagrebu i Sarajevu. Bio je poliglota. Govorio je arapski, perzijski, turski, francuski, njemački i engleski jezik.
Iza njega su ostali brojni prijevodi i obrađeni rukopisi.
Iako je proživio prilično povučen i skroman život, hafiz Hadžimulić bi se mogao svrstati u prvi saf muslimanske inteligencije u Sarajevu koja je djelovala u 20. i prvoj deceniji 21. stoljeća.
Bio je učenik, saradnik i prijatelj najznametijim alimima iz proteklog stoljeća, a i sam potječe iz ulemanske porodice koja je davala glavne imame i hatibe, mahom hafize, u Gazi Husrev-begovoj i Carevoj džamiji.
Tako je i on bio imam i hatib Careve džamije od 1968. do 1990. godine, kada je otišao u penziju.
Zbog svoje blage naravi bio je cijenjen jednako među ulemom i među sufijama.
Slušao je dersove Mesnevije u kući čuvenog Mujage Merhemića. Nakon smrti Fejzullaha ef. Hadžibajrića on je nastavio prevoditi i predavati Mesneviju, najveće i najpoznatije djelo Mevlane Dželaludina Rumija.
Umro je 8. januaru 2011. godine u 96. godini. Dženaza-namaz je obavljena ispred Gazi Husrev-begove džamije, u prisustvu brojnih vjernika.
Ukopan je u haremu Bakr-babine džamije na At Mejdanu.
Predaja iz životopisa hafiza Hadžimulića, koju su zabilježili njegovi biografi, kaže:
“Kada umrem pitat će se ljudi: ‘Ko je bio Halid Hadžimulić? Nek pitaju ko mi je mati, po tome će znati ko sam bio!’.”
I evo im odgovora na to pitanje:
Pričao je Varatan, komšija Hadžimulića, da mu je hafiz Smail Fazlić, noseći njen tabut rekao: “Eto, da znaš da ti nikad neće pasti šaka da ovakvu dženazu poneseš; svi su joj hafizi, i s jedne i s druge strane: hafiska šćer, otac joj je bio hafiz, hafiska sestra, dva brata su joj bili hafizi; hafiska je nevjesta; djever joj je bio hafiz; hafiska mati; dva sina su joj hafizi, hodžinska supruga; suprug joj je bio muallim. A njen sin, hafiz Halid, podučio je dvanaest hafiza.”
Obraćajući se prisutnima na dženazi hafizu Hadžimuliću tadašnji reisul-ulema dr. Mustafa Cerić je kazao:
“Danas, draga braćo, ne ispraćamo samo hafiza Halid efendiju Hadžimulića, i ne opraštamo se samo od njega, već ispraćamo jedno stoljeće koje su obilježili naši duhovni velikani. Nisu naša srca kaharna što hafiz Hadžimulić odlazi na bolji svijet Ahiret, jer vjerujemo da će zateći bolje nego što je napustio, već tugujemo i bolna srca se rastajemo od jedne uspomene koju je Hafiz nosio sa sobom na jednu neponovljivu plejadu sarajevskih duhovnih velikana!”, te dodao:
“Na kraju, draga braćo, dopustite mi da se osobno oprostim od dragog Hafiza. Posljednji put sam ga zijaretio za dan Jevmi arefe, uoči Kurban bajrama. Takav edeb, ahlak, ćudoređe, etika, kakvu je iskazivao Hafiz, može se sresti samo kod iskrenih i skromnih muslimana.”
Radiosarajevo.ba
