Sjedi insan u Bosni. U sred finansijske krize, radi puno, ali ne vidi nekog napretka kad se poredi sa drugima. Ode na društvenu mrežu, kad njegov rođak objavi (mahsuz) kako noću vozi Ferrarija i upravo je na plaži u jednoj egzotičnoj zemlji. Dok gleda ta nasmijana lica, čovjeku se otme duboki uzdah, i prođe misao, e to je život, a ovo moje, ma ovo je sve ništa…
Porediš nečije najbolje momente sa svojim najgorima. Njegovo imanje sa svojim nemanjem. Njegov uspjeh sa svojim neuspjehom. Njegov izgled sa svojim. Nije fer usporedba iz više razloga.
Prvo, neko ima bolju startnu poziciju u životu od tebe. I to je ok. Ali izmjeri odakle si krenuo i šta si sve morao proći da dođeš gdje si danas.
Drugo, ljudi na mreže stavljaju svoje najbolje momente. Ciljano, jer žele da ih drugi vide i smatraju uspješnima i sretnima. Ali 99 posto života se odvija van kamere i slike.
Ti nemaš pojma kakve sve probleme taj insan ima. Ti ga vidiš nasmijanog, vozi Ferrari, a ne vidiš antidepresive na kojima je, noći kada ne spava, svađe koje ima često sa hanumom, papire za razvod koji se spremaju, kredite iz kojih ne zna kako će izaći, recesiju zbog koje se brine ako ostane bez posla, jer neće moći plaćati dugove. A to on naravno iz stida neće staviti na Instagram.
Treće, svakom je nešto dato, drugo uzeto. Kad si svjestan svojih blagodati, da već imaš neke stvari koje milioni drugih nemaju, nemaš potrebe da se rastužiš ako drugi nešto imaju. Jer si već sretan i ispunjen sa svojim životom.
Nađi razloge da uživaš u onome što jesi, u svom životu. Čovjek treba da ostvari neke stvari i živi normalnim životom, ali prava ispunjenost dolazi iz tebe samog, ne onoga što se nalazi tamo vani.
