U Bosni i Hercegovini, gdje je povjerenje građana u političke predstavnike često poljuljano, pitanja transparentnosti i vjerodostojnosti javnih funkcionera ponovo dolaze u fokus, ovaj put kroz slučaj Sanje Vulić, dugogodišnje političarke iz redova Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD). Njena karijera, iako impresivna u pogledu političkog uspona, trenutno je pod znakom pitanja zbog nejasnoća u vezi s njenom diplomom, što dodatno komplikuje sliku o odnosu političara prema javnosti i institucijama koje bi trebale jamčiti zakonitost.
Sanja Vulić se još kao tinejdžerka pridružila SNSD-u, a već 2012. je ušla u Skupštinu Grada Doboja. Iako tada nije posjedovala nikakvu nekretninu, u narednih deset godina doživjela je značajan materijalni napredak. U svom drugom mandatu u Parlamentarnoj skupštini BiH navela je da je vlasnica dva stana – jedan u Doboju, drugi u Banjoj Luci, ukupne vrijednosti 246.000 KM. No, ono što je javnost posebno zainteresovalo nije samo rast njene imovine, već činjenica da se ne zna gdje je – i da li je uopće – stekla fakultetsko obrazovanje koje tvrdi da posjeduje.
U zvaničnoj biografiji Vulić navodi da je profesorica razredne nastave, ali se ne precizira koji fakultet je završila. Godine 2007. je započela studije na Učiteljskom studiju Filozofskog fakulteta u Banjoj Luci, odjeljenje u Derventi. Međutim, prema informacijama dobijenim iz te institucije, nikada nije stekla diplomu na tom fakultetu. Iz Filozofskog fakulteta su precizirali da je posljednji put obnovila treću godinu studija u akademskoj 2010/2011. godini, ali da nije diplomirala.
Na novinarska pitanja o obrazovanju, iz Sekretarijata Parlamentarne skupštine BiH su potvrdili da je prilikom stupanja na funkciju dostavila diplomu visoke stručne spreme. Ipak, nisu bili voljni podijeliti detalje: ni kopiju diplome, ni naziv institucije na kojoj je stečena. Kao razlog su naveli da Vulić nije dala saglasnost za dijeljenje tih podataka s javnošću. Štaviše, sama zastupnica je u više navrata odbila komunikaciju s novinarima koji su tražili pojašnjenja.
Zabrinjavajuće je što se i drugi univerziteti u BiH nisu mogli povezati s njenim imenom. Novinari su kontaktirali deset fakulteta koji nude program razredne nastave, a među onima koji su eksplicitno potvrdili da Vulić nije bila njihova studentica nalaze se:
-
Pedagoški fakultet u Bijeljini
-
Filozofski fakultet u Tuzli
-
Filozofski fakultet u Zenici
-
Pedagoški fakultet u Bihaću
-
Univerzitet “Džemal Bijedić”
Neki fakulteti su odgovorili da zbog nedovoljno informacija ne mogu utvrditi da li je bila njihova studentica, dok su i odgovori s privatnih univerziteta, poput onih iz Brčkog, Banje Luke i Travnika, bili neodređeni ili negativni.
Kada je jedan novinar u Parlamentu pokušao direktno postaviti pitanje Vulić o njenoj diplomi, ona je izbjegla odgovor, pozvavši čak i osiguranje da udalji novinara. Ovakvo ponašanje dodatno potiče sumnje i otvara pitanje koliko su političari odgovorni pred narodom koji ih bira.
U pogledu karijere, Sanja Vulić je nakon lokalnog nivoa vrlo brzo napredovala u državne institucije. Iako nije odmah ušla u Parlament BiH nakon općih izbora 2018. godine, nakon što je njen stranački kolega Vojin Mitrović preuzeo ministarsku funkciju, ona je kao sljedeća na listi zauzela njegovo mjesto. Tada je imala 15.578 osvojenih glasova, a njen politički angažman bio je posebno vidljiv kroz vjernu lojalnost stranačkom lideru Miloradu Dodiku.
Što se tiče imovine, njene prijave predane Centralnoj izbornoj komisiji BiH pokazuju konstantan rast. Na početku drugog mandata prijavila je još jedan stan u Banjoj Luci, vrijedan 176.000 KM, te kreditno zaduženje kod ATOS banke od 225.000 KM. Pored toga, vozilo koje posjeduje takođe je skuplje u odnosu na ranije prijave.
Ovaj slučaj nije samo priča o jednoj političarki, već ilustracija šireg problema netransparentnosti u bh. političkom prostoru. Nepostojanje jasnih podataka o obrazovanju osobe koja obnaša značajnu javnu funkciju, odbijanje komunikacije sa medijima i institucijama, te sumnjivo sticanje imovine – sve to zajedno otvara brojna pitanja o etičnosti, zakonitosti i povjerenju u politički sistem.
Konačno, slučaj Sanje Vulić bi mogao poslužiti kao presedan za uvođenje strožijih pravila u vezi s provjerom obrazovnih kvalifikacija javnih funkcionera. Građani BiH zaslužuju da ih predstavljaju ljudi čije su biografije provjerljive i transparentne. Institucije, s druge strane, moraju pokazati veću spremnost da zaštite integritet sistema, jer svako zataškavanje i odbijanje saradnje sa javnošću dodatno urušava povjerenje u državu i one koji bi je trebali voditi.
