U političkim krugovima regiona, prisustvo Milorada Dodika na nedavnom mitingu u Beogradu izazvalo je brojne spekulacije i komentare. Ono što je počelo kao uobičajeno okupljanje podrške Aleksandru Vučiću, predsjedniku Srbije, brzo je dobilo dodatnu težinu kada se ispostavilo da se Dodik pojavio na skupu bez zvaničnog poziva. Iako je njegovo prisustvo na bini izgledalo kao dio plana, kasniji razvoj događaja ukazao je da je u pitanju bio politički improvizovan nastup, koji je iznenadio čak i same organizatore.
Dodik je u intervjuu za „Glas Srpske“ pokušao opravdati svoj potez, navodeći da nije mogao ostati po strani kada je u pitanju podrška Srbiji i Vučiću. Prema njegovim riječima, iako nije formalno pozvan, smatrao je svojom obavezom da bude prisutan i time demonstrira vjernost i političku lojalnost prema Srbiji, za koju vjeruje da može biti snažna jedino ako je vodi Aleksandar Vučić.
Njegove riječi su bile: „Otišao sam da podržim Srbiju, jer vjerujem da Srbija može biti snažna i moćna samo ako njom upravlja Vučić.“ Ova izjava, međutim, nije uspjela prikriti činjenicu da je njegov dolazak bio sve samo ne poželjan. Već u javnosti su se pojavile informacije da je predsjednik Republike Srpske došao samoinicijativno, bez prethodnog dogovora s domaćinima.
Izvori iz Beograda otkrivaju kako su organizatori mitinga bili zatečeni njegovim dolaskom, ali nisu imali drugog izbora osim da mu omoguće da se obrati prisutnima. Njegov govor, koji se sastojao od tipičnih fraza i emocionalnih pohvala upućenih Vučiću, naišao je na mlaku reakciju publike, a još mlakiju među političkim domaćinima.
Izvještaji dodatno naglašavaju da Vučić nije bio oduševljen što je Dodik došao, iako se to nije javno pokazivalo. Iza kulisa, odnosi između dvojice lidera daleko su od idealnih. Čak je i sam Dodik navodno povjerio saradnicima iz Hrvatske demokratske zajednice BiH (HDZ BiH) da srbijanski predsjednik nije ispunio očekivanja koja je imao tokom perioda dok izbjegava pravosudne institucije Bosne i Hercegovine.
Prema istim izvorima, Vučić je u privatnim razgovorima sa stranim diplomatama izjavio da je Dodik postao ozbiljan politički teret, kako za Srbije, tako i za cijeli region. Iako je istakao da ga ne može trenutno otvoreno odbaciti, jasno je dao do znanja da se od njega polako distancira.
U tim razgovorima, Vučić je predstavio stav koji se može sažeti u sljedeće:
-
Dodik je problem, ali njegovo uklanjanje zahtijeva vremena i opreznosti.
-
Vučić ne želi direktno sukobljavanje, posebno ne dok se suočava s vlastitim unutrašnjim izazovima u Srbiji.
-
Masovni protesti studenata i drugih građana dodatno ograničavaju Vučićeve političke manevre.
-
Zamolba međunarodnim partnerima da budu strpljivi i da ne insistiraju na hitnim mjerama protiv Dodika.
Vučić je jasno poručio: „Uklanjanje Dodika iz politike je proces koji će trajati još neko vrijeme jer on i dalje uživa značajnu podršku građana Republike Srpske.“
Ove poruke bacaju novo svjetlo na odnose između Beograda i Banje Luke, koji su se do sada činili čvrstima i neupitnima. Međutim, realnost pokazuje sve veće pukotine u tom partnerstvu. Dodik se, kako se čini, sve više oslanja na vlastitu političku upornost, iako mu podrška iz Srbije postaje sve slabija i nevoljna.
U kontekstu aktuelne političke krize u Bosni i Hercegovini, u kojoj je Dodik optužen i gonjen pred državnim pravosuđem, njegovi pokušaji da održi imidž regionalnog političkog lidera nailaze na sve više prepreka. Beograd mu više nije sigurna politička luka, a očigledno je da Vučić vodi sopstvene bitke koje mu ne ostavljaju prostor za Dodikove drame.
Iako se Milorad Dodik javno ponaša kao da još ima podršku i da stvari drži pod kontrolom, iza zatvorenih vrata sve ukazuje na to da je njegova politička pozicija uzdrmana. Prisiljen je da improvizuje, prisustvuje događajima bez poziva i dokazuje odanost onima koji ga sve više doživljavaju kao teret.
U konačnici, ovaj slučaj ilustrira koliko se brzo političke okolnosti mogu promijeniti. Ono što je nekad izgledalo kao neraskidivo partnerstvo, danas se pokazuje kao sve slabija veza, opterećena ličnim interesima, političkim pritiscima i sve izraženijim razlikama u vizijama. Bez obzira na to kako će se razvijati odnosi između Dodika i Vučića, jasno je da ni jedan ni drugi ne mogu ignorisati realnost koja se neumoljivo mijenja pred njihovim očima.
