Prije sedmicu, mađarski premijer Viktor Orban održao je govor na univerzitetu u sklopu ljetnog kampa.
U njemu je govorio o kulturnim problemima s kojima se Zapad nosi, o ratu Rusije s Ukrajinom, o ulozi Sjedinjenih Američkih Država i NATO, ali i nesposobnosti Evropske unije da počisti svoje dvorište prije nego što poželi postati globalni politički igrač.
U tom kontekstu, Orban je istaknuo da EU nije u stanju riješiti problem u Bosni i Hercegovini, “gdje Bošnjaci varaju na izborima Hrvate”.
Mnogi mediji proglasili su ovaj govor fašističkim i rasističkim.
“U Bosni su Hrvati prevareni. Ovo je komplicirana tema, ali samo bih volio da znate da Hrvate koji žive u Bosni i koji imaju zakonsko pravo birati svog čelnika varaju Bošnjaci, a ovi drugi zapravo koriste rupe u izbornom zakonu kako bi birali Hrvate.
Hrvati se o tome izjašnjavaju na svakom sastanku Evropskog vijeća, mi Mađari ih podržavamo svim sredstvima koja su nam na raspolaganju, ali EU nije u stanju riješiti taj problem. Ili je tu problem odbrane naših granica. Cilj ne bi trebao biti postati svjetski politički igrač. Za našu ambiciju trebalo bi biti dovoljno da je EU sposobna braniti vlastite granice”, rekao je Orban.
Pored govora protiv Bošnjaka, Orban je govorio i o problemu migranata
Na jednoj polovici Zapada zajedno žive europski i neeuropski narodi – to više nije Zapad – Prvi i najvažniji izazov, dragi prijatelji, i dalje je stanovništvo, odnosno demografija. Činjenica je da je još uvijek daleko više sprovoda nego krštenja. Htjeli mi to ili ne, narode svijeta možemo podijeliti u dvije skupine: one koji su sposobni biološki održati svoju brojnost; i onih koji to nisu, a to je skupina kojoj mi pripadamo. Situacija nam se popravila, ali preokreta nije bilo. To je alfa i omega svega: ako ne bude zaokreta, prije ili kasnije bit ćemo raseljeni iz Mađarske, a bit ćemo raseljeni i iz Karpatskog bazena.
Drugi izazov je migracija, koju biste mogli nazvati zamjenom stanovništva ili poplavljivanjem. O ovom pitanju postoji izvanredna knjiga iz 1973. koja je napisana na francuskom, a nedavno je objavljena u Mađarskoj. Zove se “Kamp svetaca” [Le Camp des Saints] i preporučujem ju svakome tko želi razumjeti duhovni razvoj koji leži u pozadini nesposobnosti Zapada da se obrani. Migracija je podijelila Europu na dva dijela – ili bih mogao reći da je podijelila Zapad na dva dijela. Jedna polovica je svijet u kojem zajedno žive europski i neeuropski narodi.
Ove zemlje više nisu nacije: one nisu ništa više od konglomerata naroda. Mogao bih reći i da to više nije zapadni svijet, nego post-zapadni svijet. A oko 2050. godine zakoni matematike dovest će do konačnog demografskog pomaka: u gradovima u ovom dijelu kontinenta – ili onom dijelu – udio stanovnika neeuropskog podrijetla porast će na više od 50 posto ukupnog broja. I evo nas u srednjoj Europi – u drugoj polovici Europe, odnosno Zapada. Da nije zbunjujuće, mogao bih reći da se Zapad – recimo Zapad u duhovnom smislu – preselio u Srednju Europu: Zapad je ovdje, a ono što je tamo ostalo samo je post-Zapad. U tijeku je bitka između dvije polovice Europe.
Bruxelles nam, pojačan Sorosevim trupama, jednostavno želi nametnuti migrante
Dali smo ponudu postzapadnjacima koja se temeljila na toleranciji ili ostavljanju jedni drugih na miru, dopuštajući svakome da sam odluči s kim želi živjeti; ali oni to odbijaju i nastavljaju borbu protiv srednje Europe, s ciljem da mi budemo poput njih. Ostavit ću po strani moralni komentar koji pridaju ovome – nakon svega, ovo je tako lijepo jutro. Sada se manje govori o migracijama, ali, vjerujte mi, ništa se nije promijenilo: Bruxelles, pojačan Sorosevim trupama, nam jednostavno želi nametnuti migrante. Tužili su nas i zbog sistema odbrane mađarske granice i donijeli su nam presudu.
Iz više razloga o tome se sada ne može puno govoriti, ali smo proglašeni krivima. Da nije bilo ukrajinske izbjegličke krize, počeli bi nam provoditi ovu presudu, a kako će se ta situacija odvijati bit će popraćeno velikom dozom neizvjesnosti. Ali sada je izbio rat i imamo dolaznike iz Ukrajine, pa je to pitanje stavljeno po strani – nisu ga skinuli s dnevnog reda, nego su ga samo stavili na stranu. Važno je da ih razumijemo. Važno je da shvatimo da ovi dobri ljudi tamo na Zapadu, na post-Zapadu, ne mogu podnijeti da se svako jutro probude i otkriju da su im dani – i zapravo cijeli životi – zatrovani mišlju da je sve izgubljeno . Stoga ih ne želimo suočavati s ovim dan i noć. Sve što tražimo je da nam ne pokušavaju nametnuti sudbinu koju ne vidimo samo kao sudbinu jednog naroda, već kao njegovog neprijatelja. To je sve što tražimo i ništa više.
U takvom multietničkom kontekstu, ovdje postoji ideološka finta o kojoj vrijedi govoriti i fokusirati se. Internacionalistička ljevica koristi varku, ideološku smicalicu: tvrdnju – njihovu tvrdnju – da je Europa po svojoj prirodi naseljena narodima miješane rase. Ovo je povijesno i semantičko lukavstvo, jer spaja dvije različite stvari.
Postoji svijet u kojem su europski narodi izmiješani s onima koji dolaze izvan Europe. Sada je to svijet mješovite rase. A tu je i naš svijet u kojem se ljudi iz Europe miješaju jedni s drugima, kreću se, rade i sele se. Tako, na primjer, u Karpatskom bazenu nismo rasno mješoviti: mi smo jednostavno mješavina naroda koji žive u vlastitoj europskoj domovini.
I, s obzirom na povoljan raspored zvijezda i prateći vjetar, ti se narodi spajaju u svojevrsnom mađarsko-panonskom centru, stvarajući svoju novu europsku kulturu. Zbog toga smo se uvijek borili: spremni smo miješati se jedni s drugima, ali ne želimo postati narodi miješane rase. Zato smo se borili kod Nandorfehervara/Beograda, zato smo zaustavili Turke kod Beča i – ako se ne varam – zato su u još starija vremena Francuzi zaustavili Arape kod Poitiersa.
Naša djeca će se morati braniti ne samo s juga nego i sa zapada
Danas je situacija takva da je islamska civilizacija, koja se neprestano kreće prema Europi, shvatila – upravo zbog tradicije Beograda/Nandorfehervara – da je ruta preko Mađarske nepogodna za slanje svojih ljudi u Europu. Zbog toga je Poitiers repriziran; sada izvori upada nisu na istoku, već na jugu, odakle okupiraju i preplavljuju zapad. To možda još nije vrlo važan zadatak za nas, ali bit će za našu djecu, koja će se morati braniti ne samo s juga, nego i sa zapada. Doći će vrijeme kada ćemo morati nekako prihvatiti kršćane koji nam odatle dolaze i integrirati ih u svoje živote. To se već događalo; a one koje ne želimo pustiti morat ćemo zaustaviti na našim zapadnim granicama – schengen ili ne. Ali to nije zadatak trenutka, niti zadatak za naš život. Naš zadatak je isključivo pripremiti našu djecu da to mogu. Kao što je [predsjedavajući Zastupničkog doma] Laszló Kover rekao u intervjuu, moramo se pobrinuti da dobra vremena ne stvaraju slabe ljude i da ti slabi ljudi ne donose teška vremena našem narodu.
saff.ba
