Jordan je u poslednje vreme jasno stavio do znanja da je spreman objaviti rat Izraelu ako premijer Benjamin Netanyahu pokuša nasilno protjerati Palestince sa njihovog teritorija. Iako Jordan ne gaji iluzije o mogućnosti pobjede u direktnom vojnom sukobu sa Izraelom, smatraju da bi, u slučaju da Izrael odluči nasilno protjerati palestinske izbjeglice, bili primorani da preduzmu odgovarajuće vojne korake. Ove tvrdnje dolaze u svetlu ponovljenih izjava američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji je više puta govorio o mogućnosti da Jordan i Egipat prime Palestince iz Pojasa Gaze, kako bi se, kako je rekao, izvršilo “čišćenje” tog područja. Ove izjave izazvale su zabrinutost i negodovanje u Jordanu, koji je poručio da ne želi rat, ali da će braniti svoju granicu i teritorijalnu integritet u slučaju nužde.
Pitanje palestinskih izbjeglica postalo je glavna tačka spora. Jordanski izvori tvrde da je Jordan suočen s egzistencijalnim pitanjem, jer bi veliki priliv izbjeglica mogao imati katastrofalne posledice na osetljivu etničku ravnotežu zemlje, koja već ima značajnu palestinsku populaciju. Prema nekim procjenama, više od dva miliona Jordanaca je registrovano kao palestinske izbjeglice, a neki izvori sugeriraju da bi moglo biti i mnogo više, što čini većinu jordanskog stanovništva. S obzirom na ovu situaciju, vlada u Ammanu jasno odbacuje bilo kakve ideje o stvaranju “alternativne domovine” za Palestince i čini sve da spriječi takav scenarij.
Sukobi u Gazi i potencijalno nasilno raseljavanje Palestinaca izazvali su ogromnu zabrinutost u Jordanu, koji se plaši da bi takvi potezi mogli ponovo dovesti do destabilizacije zemlje. Naime, tokom prethodnih talasa palestinskog izbjeglištva 1948. i 1967. godine, Jordan je doživio velike unutrašnje turbulencije koje su kulminirale Crnim septembrom 1970., kada je jordanska vojska slomila palestinske frakcije koje su, prema mišljenju vlasti, pokušavale preuzeti vlast u zemlji. Upravo ti bolni događaji i dalje oblikuju jordansku politiku prema Palestincima i Izraelu.
Zabrinutost Jordana još je povećana poslednjim potezima američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji je tokom svojih sastanaka sa europskim zvaničnicima u Bruxellesu ponovio svoje stajalište o stvaranju “novog doma za Palestince” u Jordanu. Kralj Abdullah II je, s druge strane, još jednom naglasio da je Jordan čvrsto protiv bilo kakvih pokušaja prisilnog raseljavanja Palestinaca, a ministar vanjskih poslova Ayman Safadi je istakao da je Jordanu neprihvatljivo razmatrati alternative palestinskoj domovini. Dodatnu složenost situaciji donosi činjenica da je Trump već smanjio američku pomoć Jordanu, što može stvoriti dodatni pritisak na zemlju da pristane na njegove zahtjeve.
U međuvremenu, Jordan je poslao dodatne vojne snage na svoje zapadne granice, jasno signalizirajući da bilo kakav pokušaj prisilnog slanja Palestinaca u zemlju neće biti tolerisan. Izrael je uzvratio stvaranjem nove istočne divizije koja bi trebala da štiti granicu s Jordanom, što dodatno komplikuje već napetu situaciju. Dok bi Izrael sa svojom nadmoćnom vojskom mogao ostvariti brzu konvencionalnu pobjedu, održavanje kontrole nad pustinjskoj granici s Jordanom moglo bi postati problematično. Duga granica s Jordanom proteže se na gotovo 400 kilometara, a veliki deo tog područja je planinsko i teško nadzirano. To otvara mogućnosti za gerilsku borbu, koja bi mogla postati dugotrajna i iscrpljujuća.
Jordan se nalazi na kritičnoj tački, jer bi eskalacija sukoba sa Izraelom mogla imati dalekosežne političke i etničke posledice. Ako bi se stvorio masovni priliv palestinskih izbjeglica, to bi moglo destabilizovati zemlju, čiji su resursi već ograničeni. Jordanske vlasti strahuju da bi to moglo izazvati nove građanske sukobe, s obzirom na etičku napetost koja već postoji u zemlji. Najočitiji primer toga bio je Crni septembar 1970., kada su se palestinske frakcije sukobile s jordanskom vladom, što je na kraju dovelo do sloma palestinskih snaga i preuzimanja potpune kontrole nad zemljom.
Na sve to, Jordanu je još teže doneti odluku jer se suočava s neprihvaćanjem bilo kakvih alternativa za Palestince. Nakon sastanka sa europskim zvaničnicima, kralj Abdullah II i ministar vanjskih poslova Safadi jasno su stavili do znanja da je pozicija Jordana čvrsta, te da neće prihvatiti bilo kakve pokušaje naseljavanja Palestinaca u njegovoj zemlji. Iako međunarodni pritisci na Jordan postaju sve jači, zemlja ostaje nepokolebljiva u stavu da se mora poštovati rješenje o dvije države, u kojem bi Palestinci imali pravo na svoju vlastitu teritoriju i legitimne političke i ljudske prava.
S obzirom na kompleksnost situacije, jasno je da će Jordan biti pod sve većim međunarodnim pritiscima, ali ostaje da se vidi hoće li izraelska agresija prema Palestincima naterati ovu zemlju da preduzme drastične mere u zaštiti svojih interesa.
