U posljednjim dešavanjima na političkoj sceni Republike Srpske, pažnju javnosti posebno je privukao sastanak predsjednika RS-a i lidera SNSD-a, Milorada Dodika, sa predstavnicima francuske ekstremno desne stranke koju predvodi Marine Le Pen. Na ovu situaciju reagovao je i poznati psiholog iz Banje Luke, Srđan Puhalo, poznat po svojim britkim komentarima i analitičkom pogledu na društveno-politička zbivanja. Njegovo zapažanje o ovom događaju jasno oslikava zabrinutost zbog tendencija u političkom životu ovog entiteta, ali i šire.
Srđan Puhalo osvrnuo se na činjenicu da predsjednik Republike Srpske otvoreno sarađuje i susreće se sa predstavnicima stranaka koje su poznate po svojoj ekstremno desnoj ideologiji. Posebno je naglasio da ova saradnja ne dolazi izolovano, već kao dio šireg obrasca koji karakteriše ponašanje aktuelne vlasti u RS-u.
U svom komentaru, Puhalo je sarkastično primijetio da je Milorad Dodik ponovo pronašao, kako je rekao, “prijatelje po mjeri” — one koji dijele slične političke stavove i metode. U tom kontekstu, istakao je nekoliko važnih aspekata:
-
Dodik se susreće sa ljudima koji dolaze iz stranaka poznatih po ksenofobiji, islamofobiji, te izrazito nacionalističkim stavovima.
-
Na tim sastancima su prisutne i osobe koje su se našle na različitim međunarodnim potjernicama, što dodatno kompromituje sliku ovakvih susreta.
-
Ovakvi kontakti, prema Puhalovoj analizi, nisu slučajni, već pažljivo odabrani, jer se radi o političkim akterima koji opravdavaju slične metode vladanja, gdje dominiraju autoritarnost, populizam i ignorisanje osnovnih ljudskih prava.
Puhalo također primjećuje da se ovim susretima šalje jasna poruka domaćoj, ali i međunarodnoj javnosti. Nije riječ samo o političkoj strategiji, već i o otvorenom stavu aktuelne vlasti u RS-u prema vrijednostima koje zastupa Zapad i liberalna demokratija. Umjesto da se radi na jačanju institucija, demokratije i vladavine prava, vlasti RS-a sve više pokazuju naklonost ka modelima vlasti koji počivaju na podjelama, izazivanju strahova i kontroli kroz nacionalističke narative.
Osim političkih posljedica, Puhalo upozorava i na društveni aspekt ovakvih sastanaka. Naglašava da se kroz ovakve veze zapravo produbljuje izolacija građana RS-a, jer umjesto saradnje sa razvijenim i demokratskim zemljama, vlast ulazi u savezništva sa politički kompromitovanim grupacijama koje su na rubu međunarodnog političkog spektra. Na taj način, građani RS-a ostaju zarobljeni unutar okvira politike koja ih udaljava od evropskih vrijednosti i perspektiva.
Još jedna bitna dimenzija koju je Puhalo istakao jeste činjenica da je Dodik, kroz ove susrete, zapravo poslao poruku da mu nije problem ni sa kim sjesti za sto, bez obzira na to da li je riječ o osobi koja je pod optužbama ili potjernicama. To pokazuje koliko su pragmatizam i politički moral danas relativizirani u određenim krugovima vlasti.
Puhalo je ovu pojavu simbolično nazvao “druženjem sa lošim društvom”, sugerirajući da ovakvi politički kontakti mogu imati dugoročno štetne posljedice, jer RS vodi na put izolacije i zatvorenosti prema svijetu, umjesto prema progresu.
Zaključno, njegov status nije samo kritika aktuelnog političkog rukovodstva, već i svojevrsno upozorenje društvu na opasnost preuzimanja ekstremnih političkih obrazaca koji su već pokazali destruktivne efekte u nekim dijelovima Evrope. Puhalo poziva na promišljanje — da li je to put kojim želimo ići, te ko su nam uzori na tom putu.
U konačnici, njegov komentar može se shvatiti kao apel da se preispita politika usmjerenja ka ekstremnoj desnici i da se ozbiljno sagleda dugoročna cijena takvih političkih savezništava, kako za građane RS-a, tako i za cijelu regiju.
U tom duhu, Puhalo indirektno postavlja pitanje svima koji žive u Republici Srpskoj i šire – da li građani zaista žele biti taoci politike koja ih udaljava od stabilnosti, prosperiteta i međunarodne saradnje, zarad kratkoročnih političkih poena i flertovanja sa ideologijama koje su u ostatku Evrope već odbačene? Njegova poruka podvlači važnost građanske svijesti i kritičkog promišljanja o tome kome se daje politička podrška, jer izbor lošeg društva na vrhu vlasti nužno povlači cijelo društvo prema marginama, ostavljajući građane bez perspektive i u stalnom ciklusu podjela, strahova i izolacije.
