Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, as, njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike.
Braćo moja u Dini Islamu! Jednom prilikom dok je Ebu Hanifa, ra, sa poznatim kufanskim kadijom Ibn Ebi Lejlom prolazio kroz grad, pored njih su prošli svatovi koji su svirali i pjevali. Kada su svatovi prošli, Ebu Hanifa reče: ” Hvala Allahu! ” To je Ibn Ebi Lejla, koji je dugo čekao priliku da ponizi Ebu Hanifu, jer je bio zavidan na njegovom znanju, uzeo kao za e. Te je Hanifužu argument, te je Hanifužu uživanje u veselju sa muzikom. Tada ga Ebu Hanifa upita: ” Jesam li ja rekao ‘Hvala Allahu!’ u vrijeme dok su svatovi prolazili pored nas ili nakon što su prošli? ” Ibn Ebi Lejla reče: ” Nakon što su prošli. ” A Ebu Hanifa reče: ” E, pa to znači da sam rekao: ‘Hvala Allahu što je su prošli.’ ”
Zato, braćo moja, i ja danas kažem: Hvala Allahu što je konačno došla Nova godina! Odnosno, hvala Allahu što je prošla noć ludih ljudi, noć pijanki i razvrata, noć petardi i raketa .
Od budemo načisto! Mi muslimani nemamo ništa protiv da se računa Nova godina. I sunčeva i mjesečeva. Na to nas, čak, upućuje i Kur’an u 5. ajetu sure Junus i 12. ajetu sure El-Isra ‘. Na kraju krajeva, to je i naša potreba. Mi sunčevu godinu računamo kako bismo, na primjer, mogli pratiti svoj radni staž, dok je ona posebno bitna za stočare i poljoprivrednike. A mjesečevu godinu računamo radi posta, zekata i hadža. Mada bismo više voljeli da se i naš radni staž računa prema mjesečnoj godini, jer je ona 10 dana kraća, pa bismo po njoj skoro dvije godine ranije išli u penziju.
Međutim, ono što nama muslimanima u svemu tome smeta jeste proslava Nove sunčeve (Gregorijanske) godine , jer su njeni korijeni paganski (mušrički) , a tradicija kršćanska , pa je kao takva nespojiva sa Islamom .
Samim tim, smeta nam i samo njeno čestitanje, koje smo ovih dana slušali na svakom koraku. I reklame i mediji i radnici na kasama i radne kolege, pa čak i komšije i prijatelji, svi su izricali istu želju: ”Sretna Nova godina!” Ili prevedeno bukvalno sa njemačkog: ”Sretno plazanje u Novu godinu!”
Svi su nam željeli sreću. Ali, da li oni uopće znaju šta je to sreća? I da li mi, uopće, znamo šta je to sreća? A šta nesreća?
Mnogi se osjećaju sretno, a ustvari i ne znaju koje su to prave vrijednosti i uspjesi kojima se treba radovati. Drugim riječima, oni misle da su sretni, au stvari, duboko u sebi, oni su vrlo nesretni.
Tako ćete vidjeti ljude koji se raduju dobivenoj nagradi na lotu ili sportskoj kladionici; velikom dobitku od kamate u banci; velikom bogatstvu na koje ne daju zekat; uspjehu člana porodice u kojoj niko ne klanja namaz; dobrom derneku uz alkohol; tuđoj nesreći; lošem društvu i slično. To nisu prave vrijednosti i radosti. To su dunjalučke gadosti.
Prava radost se ogleda u završenoj željenoj školi; u pronađenom odgovarajućem poslu; u sklopljenom braku sa vjernicom; u novom rođenom djetetu; u lijepoj odgojenoj i uspješnoj obitelji u kojoj svi članovi klanjaju namaz, poste ramazan i čuvaju se od harama; u davanju zekata i sadake, kojima čovjek obveseljava druge ljude, a sebe čisti od grijeha i tuđeg hakka; u sakupljanju novca za hadž, koga će mlad čovjek sa punim užitkom doživjeti; u brizi za roditelje, prijatelje i rodbinu; u tuđoj sreći; iu dobrom društvu. E, to su prave dunjalučke radosti. I ko ih bude osjetio, osjetit će, akobogda, i ahiretske radosti.
Prema tome, braćo moja! Hoće li nam 2022. godina biti sretna ili nesretna i hoće li nam boravak na Ahiretu biti sretan ili nesretan, ne zavisi od toga šta nam crni pesimisti prognoziraju, nego od toga hoćemo li mi uživati u dunjalučkim radostima.
Molim Dragog Allaha da nas učini sretnim i na Dunjaluku i na Ahiretu. Amin.
dzematizetnanic
