U trenutnim političkim dešavanjima u Bosni i Hercegovini, prisutna je vrlo ozbiljna situacija koja uključuje predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika i direktora Službenog glasnika RS-a Miloša Lukića, koji su optuženi za nepoštovanje odluka visokog predstavnika i drugih zakonskih normi. U vezi s tim, pred Sudom BiH iznose se završne riječi, a tužilaštvo zahtijeva strože kazne, uključujući zatvorske kazne i zabranu obavljanja funkcije za oba optužena. Dok se suđenje odvija, pojavljuje se zabrinutost u Republici Srpskoj zbog mogućih posljedica koje bi presuda mogla donijeti, a među najizrazitijim prijetnjama pojavljuje se mogućnost otcjepljenja Republike Srpske od ostatka Bosne i Hercegovine.
Iako je politička situacija u RS-u već postala vrlo napeta, mišljenja o tome što bi se moglo dogoditi u slučaju osuđujuće presude variraju. Dodikove pristalice u RS-u već nekoliko dana najavljuju radikalne mjere, među kojima se spominje i otcjepljenje, što bi dodatno zakompliciralo i već vrlo delikatnu političku situaciju u zemlji. Međutim, prema riječima Tvrtka Jakovine, hrvatskog povjesničara i analitičara, ne postoji ozbiljna opasnost od masovnih nemira niti velikih političkih promjena koje bi dovele do otcjepljenja. Jakovina smatra da bi presuda prema Dodiku, bez obzira na njegovu retoriku, vrlo vjerovatno izazvala minimalan broj reakcija među građanima, te bi se situacija brzo smirila. On dodatno objašnjava da bi eventualni pokušaj otcjepljenja zahtijevao temeljitu pripremu, a također bi značio ozbiljan politički sukob koji ne bi odgovarao nijednoj strani, osim možda privremeno Aleksandru Vučiću, predsjedniku Srbije, koji bi mogao vidjeti kriznu situaciju kao priliku za ostvarivanje svojih interesa u regionu.
Međutim, Jakovina također postavlja vrlo važna pitanja u kontekstu moguće odcjepljenja RS-a. Jedno od ključnih pitanja odnosi se na vojnu moć Republike Srpske, odnosno može li ona izdržati i braniti bilo kakvu odluku o nezavisnosti. Jakovina navodi primjere iz svjetske povijesti, poput Kurda u Iraku, koji su pokušali proglasiti nezavisnost, ali to nije imalo veliki politički ili teritorijalni utjecaj. Sličnu situaciju vidi i u Republika Srpskoj, gdje bi najavljivanje otcjepljenja vjerojatno bilo neučinkovito i bez potrebne vojne moći koja bi mogla osigurati njegovu provedbu. Za ostvarenje otcjepljenja bilo bi potrebno uspostaviti vrlo kompleksnu političku i vojnu strategiju, što bi uključivalo i suočavanje s međunarodnim reakcijama. Jakovina također ukazuje na činjenicu da bi evropske zemlje bile te koje bi trebale reagirati kako bi spriječile eskalaciju potencijalnog sukoba, jer bi nastavak neizvjesnosti u Bosni mogao postati veći problem za stabilnost Balkana i šire.
Na pitanje tko bi mogao zaustaviti sukob, Jakovina sugerira da bi Evropska unija trebala preuzeti odgovornost za sprječavanje eskalacije i održavanje političke stabilnosti u Bosni i Hercegovini. Kao primjer, spominje već postojeće zamrznute konflikte, gdje bi se bilo kakva eskalacija mogla odraziti na cijeli region. On dodaje da bi cijeli proces mogao biti i manipulacija s ciljem ostvarivanja političkih ciljeva, jer Dodik očigledno koristi ovu situaciju kao pritisak na pravosudne institucije, posebno Sud BiH. S obzirom na ozbiljnost optužbi koje se iznose protiv njega, Jakovina smatra da bi presuda i eventualna kazna prema Dodiku mogla označiti kraj njegove političke karijere, jer bi mu ona zabrana obavljanja funkcija praktički onemogućila daljnje političko djelovanje.
U zaključku, iako su prijetnje o otcjepljenju RS-a prisutne, postoji ozbiljna sumnja da bi takav scenarij mogao postati stvarnost, jer bi zahtijevao mnogo više od političkih prijetnji i retorike. Za bilo kakav pokušaj nezavisnosti potrebno je mnogo više nego što trenutna situacija u RS-u može ponuditi. Politička i vojna snaga, kao i međunarodne reakcije, ključne su komponente koje bi odredile sudbinu cijelog ovog procesa. Na kraju, budućnost Republike Srpske i njen odnos prema BiH ovisit će o mnogim intervencijama i razvoju situacije u narednim mjesecima.
Za kraj, važno je napomenuti da politički razvoj situacije u Republike Srpskoj i dalje ostaje pod velikim upitnikom. Mnogi analitičari i politički stručnjaci, uključujući i Tvrtka Jakovinu, smatraju da bi pokušaj otcjepljenja doveo do ozbiljnih posljedica koje bi ugrozile stabilnost cijele regije, te da je međunarodna zajednica, osobito Evropska unija, ključna u tome da spriječi bilo kakvu eskalaciju. S obzirom na trenutnu političku situaciju i unutarnje izazove s kojima se BiH suočava, jasno je da bi svaka radikalna odluka donijela ne samo političke, već i sigurnosne prijetnje koje bi mogle imati dugoročne posljedice za cijeli Balkanski region. Iako je politička scena u BiH već dovoljno turbulentna, moguće rješenje mora se temeljiti na dijalogu i konsenzusu, a ne na ekstremnim potezima koji bi dodatno produbili podjele među građanima.
