VALENTINOVO (DAN ZALJUBLJENIH)
Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, a.s, njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike.
Braćo moja u Islamu! Danas je 14. februar, dan kada se u cijelom (kulturnom i pismenom) svijetu obilježava praznik Valentinovo, odnosno, Dan zaljubljenih. S obzirom da, slično kao i Novu godinu (1. januara), i jedan broj muslimana obilježava ovaj praznik, danas želim da se upoznamo sa korijenima ovog praznika, kako bismo vidjeli da li u Islamu ima (ili nema) mjesta i smisla za obilježavanje ovog blagdana.
Kako je nastao ovaj praznik?
Najpoznatija teorija o njegovom nastanku potječe iz Rima, u kome je, još dok je kršćanstvo bilo potpuno nova i mlada religija, živio svećenik po imenu Valentin. Tadašnji car, Klaudije I., naredio je svim vojnicima da se ni slučajno ne smiju ni ženiti ni zaručivati, jer je smatrao da se tada vojnici neće htjeti boriti u njegovim ratovima i da će radije ostajati kod kuće sa svojim porodicama. Svi su svećenici odlučili da ispoštuju ovu carevu odluku i više nisu htjeli da obavljaju vjenčanja.
Međutim, svećenik Valentin se oglušio na carevu odluku i počeo je tajno da vjenčava mlade parove, sve dok ga vlasti nisu ulovile i bacile u tamnicu. 14. februara (noć uoči rimskog proljetnog blagdana Luperkalija) svećeniku Valentinu je sa ramena skinuta glava. Nedugo zatim narod ga je proglasio svecem, a kada se u Rimu učvrstilo kršćanstvo, svećenstvo je odlučilo da blagdan Luperkalija i smrt Svetog Valentina spoje u jedan blagdan. Odredili su da će se novi praznik slaviti 14. februara, na dan Valentinove smrti, a ime su mu dali u spomen na ovog sveca.
U vezi s tim, još je zanimljivo spomenuti da se kao simbol Valentinova spominje Kupid, starorimski bog ljubavi. To je onaj lik koji se često prikazuje u crtanim filmovima – dječak sa krilima, koji drži luk i strijelu i koga on pogodi svojom čarobnom strijelom taj se odmah zaljubi. To je samo jedan od mnogih primjera kako se našoj djeci u crtanim filmovima podvaljuje širk. A sudeći po reakcijama naše djece, ona to i prihvataju. Sva djeca znaju kad je Valentinovo. A pitajte ih da li znaju kada je rođen naš Pejgamber Muhammed, a.s.?
Malo prije spomenusmo da je obilježavanje Valentinova spojeno sa obilježavanjem praznika Luperkalije. Da vidimo sada kakav je to praznik.
Lupercalia je drevni rimski vjerski (to jest, paganski) praznik, koji se po tradiciji obilježavao od 13. do 15. februara, a njegova svrha je bila da duhovno “očisti” grad, da ga zaštiti od zlih duhova i da donese plodnost i zdravlje. Vjeruje se da je ta svetkovina nastala po uzoru na raniju sličnu svetkovinu, poznatu pod imenom Februa, a od koje dolazi naziv mjeseca februar.
Luperkalije su bile slične nekim drugim pastoralnim svetkovinama klasičnog svijeta, uključujući starogrčke gdje se slavio bog Pan (zaštitnik prirode). Naravno, ovdje se sada prisjećamo još jedne podvale našoj djeci, a to je crtani film Petar Pan. To je onaj zeleni lik, koji leti i koji je odlučio da nikada ne odraste. Nejse, bog koji se slavio na Luperkalijama bio je Luperk, a rituali su se održavali ispred pećine Luperkala gdje je, po predaji, znamenita Kapitolska vučica podojila Romula i Rema.
Rituale su vodili svećenici zvani Luperci (“vučja braća”). Nakon što bi žrtvovali dva jareta i cukicu, dva mlada svećenika, koji su obično bili iz aristokratskih porodica, obukli bi se u oderanu kožu žrtava i počeli bi da trče po gradu i da građane Rima udaraju štapom. Pri tome bi im se žene i djevojke namjerno stavljale na put, vjerujući da će im dodir svećenika za vrijeme luperkalija garantovati plodnost i siguran porod.
Pagansku svetkovinu Luperkalije, koja je nastala u prvom vijeku prije nove ere, crkva je službeno ukinula (tek) krajem 5. vijeka. A šta je sa drugim (postojećim) paganskim običajima?
Dakle, braćo moja! Dini Islam nema ništa protiv zaljubljenosti i ljubavi. Čak šta više, ljubav i zaljubljenost su pokretači svih aktivnosti u svim svjetovima, kojima Gospodari Uzvišeni Allah. Međutim, blagdan Valentinovo je kršćansko-paganski, to jest, kafirsko-mušrički (nemuslimansko-mnogobožački) praznik i kao takav je nespojiv sa Islamom, pa ga, prema tome, muslimani nipošto ne smiju obilježavati. Naprotiv, mi treba da volimo i da budemo zaljubljeni i da našim voljenim, a naročito Dragom Allahu, poklanjamo pažnju svakoga dana, jer, u suprotnom, naša ljubav i naša zaljubljenost će biti činovi licemjerstva prve klase, a to je krivično djelo.
Zato molim Dragog Allaha da nas uputi na Pravi put i da iz naših srca i iz naših života izbaci sve nečistoće i sve loše navike. Amin.
