Na nedavno održanoj tribini u Mostaru, pod nazivom „Europski model federalizma kao odgovor na separatizam i unitarizam“, Zoran Krešić, novinar i sada već imenovani član Upravnog odbora Federalne televizije, iznio je niz oštrih i duboko političkih stavova koji su izazvali burne reakcije. Događaj je organizovala Hrvatska kulturna zajednica Troplet, a učesnici su bili i Željana Zovko, zastupnica HDZ-a u Evropskom parlamentu, te Dražen Barbarić, dekan Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru.
U fokusu tribine bila su pitanja vezana za ustavni poredak Bosne i Hercegovine, ravnopravnost konstitutivnih naroda, ali i potencijalna buduća rješenja koja bi osigurala stabilnost i funkcionalnost države. Zoran Krešić je tokom svog izlaganja više puta naglasio da aktuelni sistem u BiH, kakav je uspostavljen nakon Daytonskog mirovnog sporazuma, više ne zadovoljava potrebe nijedne strane.
On smatra da je zemlja zapala u duboku institucionalnu i političku krizu, jer je „postojeći ustavni okvir zapravo ‘tvornička greška’“. Po njemu, ključni razlog nestabilnosti leži u „izostanku povjerenja između naroda“ koji čine BiH. Njegova ocjena situacije sugerira da je, bez dogovora između tri naroda – Bošnjaka, Srba i Hrvata – gotovo nemoguće održati jedinstvenu i funkcionalnu državu.
Krešić je posebno naglasio dvije političke pojave koje prema njemu oblikuju krizu u zemlji:
-
Separatizam, koji podriva teritorijalni integritet države;
-
Unitarizam, koji zanemaruje konstitutivnost i identitet naroda unutar BiH.
Po njegovim riječima, ovi koncepti su „ratni i ratoborni“, te su naslijeđeni iz vremena kada je oružani sukob bio dominantan oblik političkog dijaloga.
Takođe je istakao da je jedan od faktora pogoršanja političke situacije povlačenje Sjedinjenih Američkih Država iz aktivne uloge u BiH. „SAD su bile ključni akter Daytona, ali sada su se povukle, i ovo je rezultat“, izjavio je Krešić, ukazujući na vakuum koji je nastao nakon njihovog distanciranja.
Njegovo rješenje je poziv na stvaranje novog društvenog ugovora između tri strane. Prema njemu, treba otvoriti dijalog koji bi vodio ka novom političkom i pravnom uređenju BiH. Krešić poziva Hrvate u BiH da pokažu više hrabrosti i odlučnosti u nametanju prijedloga koji se temelje na evropskim rješenjima – modelima poput onih u Belgiji ili Švicarskoj.
Kroz svoje izlaganje Krešić je pokazao jasno političko uvjerenje: da je jedini put ka stabilnoj BiH onaj koji će priznati različitost i institucionalizirati jednakopravnost. On se zalaže za federalizam, ali ne kao mehanizam dominacije, već kao alat političke ravnoteže između naroda.
Važno je napomenuti da je njegovo izlaganje došlo u trenutku kada je u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH donesena odluka o imenovanju Upravnog odbora Federalne televizije, u kojem se upravo on našao kao kandidat iz reda hrvatskog naroda. Ova odluka je prethodno potvrđena i u Predstavničkom domu, što je dodatno politizovalo njegov nastup.
Mnogi su njegovo izlaganje shvatili i kao pripremu za veću političku vidljivost i uticaj, naročito u kontekstu njegovog imenovanja u UO FTV-a. Za dio javnosti, ovo imenovanje izazvalo je kontroverze, s obzirom na njegovu raniju reputaciju novinara bliskog političkom establišmentu HDZ-a, dok su drugi njegovo prisustvo na tribini vidjeli kao legitiman doprinos političkom dijalogu.
U svakom slučaju, njegov govor odražava duboku polarizaciju u društvu i rastuće nepovjerenje među ključnim političkim akterima u BiH. Dok neki njegovu inicijativu za „novi društveni ugovor“ vide kao konstruktivan pokušaj da se stanje unaprijedi, drugi ga doživljavaju kao pokušaj legitimacije etničkih podjela pod plaštom evropskog federalizma.
Zaključno, Zoran Krešić svojim istupom na tribini u Mostaru ponudio je radikalnu dijagnozu stanja u BiH, ali i prijedlog koji poziva na dijalog, promjenu i redefinisanje odnosa unutar države. Njegov govor – koliko god bio kontroverzan – otvara pitanja koja će bez sumnje ostati u središtu političke debate u vremenu koje dolazi.
U konačnici, bez obzira na različita tumačenja i ideološke pristupe, jasno je da će predloženi pravci koje je Zoran Krešić predstavio zahtijevati ozbiljan politički konsenzus, kako unutar same Bosne i Hercegovine, tako i u širem međunarodnom kontekstu. Složena politička stvarnost zemlje ne ostavlja mnogo prostora za jednostavna rješenja, ali otvaranje prostora za raspravu o federalizmu, jednakopravnosti i redefiniciji odnosa među narodima može poslužiti kao temelj za buduće dogovore. Krešićeva poruka je, u svojoj srži, poziv na političku hrabrost – iako je oblik u kojem je izrečena izazvao snažne reakcije, ona istovremeno postavlja važna pitanja o tome kako će BiH izgledati u godinama koje dolaze i ko će imati snage da je vodi naprijed.
