Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić za saff.ba
U svom kapitalnom historijskom djelu El-Bidaje ven-nihaje – Početak i kraj, hafiz Ibn Kesir naveo je predaju u kojoj se spominje da je Enes ibn Malik, radijallahu anhu, plakao kad god bi se sjetio osvajanja Tustara. A tu predaju zabilježio je imam Buharija u svom Sahihu u poglavlju o namazu u strahu, zatim Ibn Ebi Šejbe u djelu El-Musannef, te Ibn Sa’d u svom djelu El-Tabekat.
Tustar je bio utvrđeni perzijski grad koji su muslimani, u toku osvajanja Perzije, opsjedali godinu i po dana, a zatim je pao u ruke muslimana, i to je bilo jedno od najtežih osvajanja koje su muslimani vodili.
Ako je opsada Tustara završila trijumfalno za muslimane i ako su se muslimani radovali nakon osvajanja ovog velikog utvrđenja, zašto je onda ovaj plemeniti ashab, Enes ibn Malik, radijallahu anhu, plakao kad god bi se sjetio bitke za Tustar? Zašto je plakao kada su muslimani izvojevali veličanstvenu pobjedu?! Evo zašto.
Naime, kapija tvrđave Tustar otvorena je nekoliko sati prije sabah-namaza, i muslimanske vojske su se slijevale u tvrđavu, da bi se zatim odigrala velika bitka unutar zidina grada između trideset hiljada muslimana i sto pedeset hiljada Perzijanaca. Bila je to žestoka borba i svaki trenutak u ovoj bici nosio je smrt i opasnost za muslimansku vojsku. Situacija je bila izuzetno teška i opasna, ali na kraju, Allah je podario pobjedu muslimanima, koji su izvojevali briljantnu pobjedu nad svojim neprijateljem.
Ova pobjeda dogodila se nekoliko trenutaka nakon izlaska sunca i muslimani su otkrili da je vrijeme sabah-namaza prošlo. Tokom ove žestoke bitke, kada su sablje sijevale iznad glava, muslimani nisu mogli klanjati sabah na vrijeme i Enes ibn Malik je plakao jer je prvi put u životu propustio klanjati sabah-namaz na vrijeme. On je plakao iako je imao opravdanje, i muslimanska vojska je imala opravdanje, jer je bila zauzeta džihadom, ali, Enes ibn Malik je znao da je ono što je izgubljeno, zbog propuštanja klanjanja sabah-namaza u njegovo vrijeme, velika stvar.
Enes ibn Malik, radijallahu anhu, govorio je: ”Šta je Tustar? Propustio sam sabah-namaz za koji bih dao cijeli dunjaluk.”
Na osnovu ovoga razumijemo zašto su ashabi dobijali i najteže bitke.
Zato se zapitajmo: Koja je vrijednost sabah-namaza u našim životima?
Ashabi su žrtvovali svoje živote na Allahovom putu, možemo li mi žrtvovati svoj san na Allahovom putu? Ako ne možemo, kojoj pobjedi se onda možemo nadati?
