Neki islamski učenjaci grijeh su definisali na sljedeći način: ”Grijeh je izostavljanje onoga što je naređeno ili činjenje onoga što je zabranjeno.
Drugačije rečeno, grijeh je neizvršavanje onoga što su Uzvišeni Allah i Njegov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredili i propisali da se radi, odnosno činjenje onoga što su zabranili. To obuhvata čovjekove riječi i djela, i javno i tajno.”
Mnogi ljudi misle da su posljedice neposluha i griješenja vezane samo za Budući svijet i polaganje računa na Sudnjem danu. Međutim, brojne su štetne posljedice grijeha i griješenja po čovjeka i njegov život još na ovom svijetu. Islamski učenjaci su na osnovu kur’ansko-hadiskih tekstova i posmatranja onoga što se dešava u životu ljudi, spomenuli brojne štetne posljedice grijeha.
O tome je govorio i istaknuti islamski učenjak Ibn Kajjim el-Dževzijje, u svom znamenitom djelu Zādu-l-me’ād (Opskrba za Budući svijet).
Spomenut ćemo neke od negativnih posljedica griješenja:
- Grijeh udaljava čovjeka od Uzvišenog Allaha. Griješnik se, ukoliko ustraje u griješenju, udaljava iz Allahovog okrilja i Njegove milosti. Na taj način čovjek biva prepušten samome sebi a to je, uistinu, teška kazna.
- Griješenje lišava čovjeka pravilnog shvatanja i znanja. Kada je imam Šafija kao mladić došao imamu Maliku u Medinu da kod njega uči, ovaj mu je rekao: ”Vidim da je Uzvišeni Allah podario u tvoje srce nur (svjetlost) pa nemoj ga utruniti tminom grijeha.”
- Griješenje baca čovjeka u nevolju i nesreću. U jednoj predaji od Alije, radijallahu anhu, navodi se da je on rekao: ”Neugodnost ili belaj koji zadesi ljude posljedica je grijeha i neće ih napustiti osim nakon iskrenog pokajanja (tevbe).”
- Sprečavanje opskrbe. Moralan i bogobojazan život donosi čovjeku opskrbu, puno zadovoljstva i duševnog smiraja. U vezi s tim Uzvišeni Allah je rekao: Ko bude bogobojazan (tj. čuvao se grijeha), Allah će mu dati izlaz iz tegobe, i daće mu opskrbu odakle se i ne nada. (Kur’an, Et-Talak, 2-3. ajet)
- Griješenje izaziva metež na Zemlji. U vezi s tim Uzvišeni Allah je rekao: Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se metež (fesad) i na kopnu i na moru, da im On da da iskuse kaznu zbog onoga što rade, ne bi li se popravili. (Kur’an, Er-Rum, 41. ajet)
- Grijeh donosi poniženje. Poznati islamski učenjak Ibn el-Mubarek je rekao: ”Vidio sam kako grijesi ubijaju srca. A ustrajnost u činjenju grijeha je praćeno poniženjem. Napuštanje grijeha oživljava srca. A još bolje je zaštiti dušu od grijeha.”
- Grijesi slabe volju za ibadetom i činjenjem dobra. Ustrajavanje u grijesima kod čovjeka umanjuje poštovanje prema Uzvišenom Allahu i slabi mu volju za ibadetom i činjenjem dobra. Takvo stanje onemogućava čovjeka da čini ibadet i dobra djela a ako ih i čini onda ne osjeća slast u tome.
- Kompliciranje života. Koji god posao započne griješnik nailazi na brojne poteškoće i otežanosti jer je on svojim konstantnim griješenjem dospio u stanje kada se gubi Allahovo okrilje i podrška. U tom pogledu mogu se razumjeti i riječi Uzvišenog Allaha: A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživjeti. (Kur’an, Tā-Hā, 124. ajet)
- Grijesi sprečavaju poslušnost Allahu.
- Grijesi uzrokuju da čovjek zasluži Allahov prezir i kaznu.
- Grijeh izaziva osjećaj otuđenosti i gorčine u srcu griješnika.
Završit ćemo sa riječima Ibn Abbasa koji je rekao: ”Dobro djelo obasjava lice i srce, proširuje nafaku, daje snagu tijelu i budi ljubav kod ostalih ljudi. Grijeh uzrokuje mračno lice, tminu u srcu, slabost u tijelu, oskudnu nafaku i mržnju (prezir) u srcima ljudi.”
T
Iz knjige: Safvet Halilović, Šta moramo znati o grijesima, Dobra knjiga, Sarajevo, 2015, str. 93-100.
Za Akos.ba priredio: Nedim Muhić
