U Bosni i Hercegovini politička situacija postaje sve napetija, a zadnja dešavanja ukazuju na ozbiljan izazov u odnosima između državnih institucija i entiteta, posebno u Republici Srpskoj (RS). Milorad Dodik, predsjednik RS-a, zajedno sa svojim političkim partnerima, postavio je temelje onoga što se opisuje kao državni udar, koji se odvija već nekoliko sedmica. Ovaj udar uključuje donošenje neustavnih zakona koji direktno ometaju rad ključnih državnih institucija, poput Suda BiH, Tužilaštva BiH, VSTV-a i SIPA-e. Ti zakoni onemogućavaju rad ovih tijela na teritoriju RS-a i najavljuju decentralizaciju u kojoj bi RS stekla gotovo potpunu autonomiju.
Za razliku od političkog diskursa i medijskog izvještavanja o ovom pitanju, Tužilaštvo BiH dosad nije poduzelo konkretne mjere da zaustavi ove radnje. Iako su svi pokušaji izglasavanja neustavnih zakona doveli do ozbiljnih političkih turbulencija i ozbiljnih prijetnji ustavnom poretku BiH, Tužilaštvo je u jedinom saopćenju iz marta 2024. godine potvrdilo da istražuje ove događaje, navodeći da postoje sumnje da su počinjena krivična djela prema članu 156. Krivičnog zakona BiH, koji se odnosi na napad na ustavni poredak. Ipak, do danas nije bilo većih reakcija niti konkretnih radnji u skladu sa zakonom.
Jedan od ključnih trenutaka u ovom političkom obračunu bio je izglasavanje zakona koji su uveliko ukinuli ovlasti centralnih institucija u RS-u, a među najznačajnijim odlukama bio je zakon koji zabranjuje rad državnog pravosuđa na teritoriju ovog entiteta. Tužilaštvo BiH, koje je dužno poduzimati korake u ovim slučajevima, iz nekog razloga nije bilo u stanju da djeluje odlučno, niti je sankcionisalo odgovorne. Na direktnu opstrukciju rada državnih institucija reagirala je samo EUFOR, koja je u nekoliko navrata povećala prisutnost svojih snaga, kako bi spriječila dodatnu eskalaciju.
Ravnatelj SIPA-e, Darko Ćulum, također je bio pod povećalom zbog svoje uloge u ovom procesu. Njegovo ponašanje izazvalo je mnogo polemika, jer nije postupio po nalogu Tužilaštva BiH u vezi sa hapšenjem osumnjičenih. Također, ostaje nejasno zašto je Ćulum sudjelovao u sastanku sa Miloradom Dodikom i ostalim političkim vođama, koji su direktno povezani sa provođenjem ove neustavne akcije. Iako je kasnije objašnjavao da nije bio upoznat sa cijelim kontekstom sastanka, politička odgovornost koju je trebao snositi bila je izostala.
Za to vrijeme, politička scena u RS-u je postajala sve agresivnija, a prijetnje prema opoziciji i novinarima postale su sve ozbiljnije. Prijetnje, nasilje i prijetnje naoružanih pripadnika MUP RS prema onima koji se protive vladajućem režimu nisu izostale, čime je dodatno narušena sigurnost u zemlji. Na terenu, rad Tužilaštva BiH je gotovo potpuno zaustavljen, dok su istrage o ratnim zločinima i genocidu stavljene na čekanje pod izgovorom da se radi o sigurnosnim prijetnjama.
Kao rezultat toga, mnogi se pitaju da li je Tužilaštvo BiH pod političkim utjecajem i da li uopće provodi zakon u skladu sa ustavnim normama države. Neki izvori sugeriraju da je Tužilaštvo BiH pod snažnim utjecajem političkih aktera iz RS-a, što dovodi u pitanje njegovu sposobnost da bude nepristrano i pravedno. Ovdje postavlja se pitanje: mogu li pravosudne institucije zaista biti objektivne ako su pod stalnim političkim pritiscima?
Iako mnogi smatraju da su ovi postupci nezakoniti i opasni po stabilnost države, glavni tužilac Milanko Kajganić i njegov tim sada stoje pred velikim izazovom. S obzirom na to da su u prošlosti bili suočeni s pitanjima profesionalnosti i nepristranosti, sada im predstoji odlučujući ispit – da li će se i dalje pokoravati politici i političkim interesima ili će pokazati odanost državnim zakonima i Ustavu BiH.
Ova situacija donosi ozbiljan izazov za pravdu u BiH, jer se čini da su institucije u zemlji ozbiljno ugrožene političkim i sigurnosnim prijetnjama, koje ometaju svaki pokušaj da se pravda provede. Državni udar koji se sada provodi na terenu pokazuje duboke političke podjele, ali i potrebnu unificiranu borbu za očuvanje ustavnosti i prava svih građana Bosne i Hercegovine.
