U političkom vrhu Bosne i Hercegovine i Republike Srpske ovih dana vlada prava neizvjesnost, naročito nakon najnovijih dešavanja vezanih za predsjednika Narodne skupštine Republike Srpske (NSRS), Nenada Stevandića. Informacije koje su se pojavile izazvale su brojne reakcije i postavile mnoga pitanja o njegovom kretanju i trenutnom statusu, posebno s obzirom na činjenicu da je protiv njega raspisana centralna potjernica.
Prema saopštenju iz kabineta predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika, danas je planiran njegov sastanak sa Stevandićem u Banjoj Luci. Preciznije, kako su naveli iz Dodikovog kabineta, sastanak bi trebalo da se održi u Palati Republike, što automatski implicira da se Stevandić fizički nalazi ili uskoro planira da se nađe na teritoriji Bosne i Hercegovine.
Ono što dodatno komplikuje situaciju jeste činjenica da je Stevandić prošle sedmice otputovao u Srbiju. Tokom njegovog odsustva, vlasti Bosne i Hercegovine raspisale su potjernicu za njim, čime je postalo jasno da bi mu ulazak u zemlju trebao biti onemogućen, odnosno, da bi pri pokušaju prelaska granice bio podložan hapšenju.
S obzirom na navedeno, javnost je ostala zbunjena. Naime, Stevandić je prethodno najavio da će se vratiti u Bosnu i Hercegovinu tek u petak, 21. marta, što ostavlja prostora za pitanje da li je on već prešao državnu granicu ranije nego što je planirano, te ako jeste – kako je to moguće bez intervencije nadležnih organa.
Glavne nedoumice koje su se pojavile su sljedeće:
- Kako je Stevandić mogao ući u BiH bez hapšenja, iako postoji važeća potjernica protiv njega?
- Da li su nadležne institucije bile informisane o njegovom povratku?
- Postoji li mogućnost da je postignut određeni dogovor kojim je izbjegnuto njegovo hapšenje?
- Zašto se sastanak sa Dodikom zakazuje uprkos postojećim pravnim okolnostima?
Ove nejasnoće pokreću ozbiljna pitanja o funkcionisanju pravosudnog sistema i provođenju zakona na teritoriji Bosne i Hercegovine, ali i o eventualnim političkim uticajima koji bi mogli biti uključeni u ovaj slučaj.
Još uvijek nema zvanične informacije da li je Stevandić fizički prešao granicu ili se to planira učiniti u narednim satima. Međutim, ono što dodatno intrigira jeste brzina kojom je zakazan sastanak sa Dodikom, kao i nedostatak informacija od strane bezbjednosnih institucija o njegovom statusu. S obzirom na proceduru koja podrazumijeva obavezno hapšenje lica za kojim je raspisana potjernica pri ulasku u zemlju, cijela situacija djeluje krajnje neobično.
Podsjetimo, raspisivanje centralne potjernice podrazumijeva da je svaka granična služba dužna da prilikom identifikacije osobe odmah reaguje. Upravo zato postavlja se pitanje kako je Stevandić uspio da izbjegne ovaj proces, ukoliko je već prešao granicu. Jasno je da će ova situacija dodatno podgrijati tenzije na političkoj sceni, ali i izazvati reakcije javnosti koja zahtijeva transparentno djelovanje institucija.
U kontekstu cjelokupne situacije, nemoguće je zanemariti širi politički okvir i odnose unutar same Republike Srpske, kao i između entitetskih i državnih institucija. Zbunjujuće je i to što se mediji i zvanične institucije još nisu izjasnili na koji način je ova situacija riješena, niti je objavljeno bilo kakvo pojašnjenje ili reakcija nadležnih organa BiH.
Zaključno, slučaj Nenada Stevandića ostavlja mnogo prostora za spekulacije. Ako uzmemo u obzir činjenicu da postoji jasna zakonska procedura koju je trebalo sprovesti, onda je očigledno da su se desili određeni koraci izvan javnog pogleda. Da li je riječ o propustu institucija, političkom dogovoru ili nečemu trećem, ostaje da se vidi. Međutim, jedno je sigurno – naredni dani donijeće više odgovora, a javnost će pažljivo posmatrati svaki naredni potez aktera ove priče.
Ovaj događaj još jednom podsjeća koliko je važno poštovati principe pravne države i osigurati da zakoni važe jednako za sve, bez obzira na političku funkciju ili status.
Bez obzira na dalji tok događaja, jasno je da će ovaj slučaj ostaviti trag ne samo na trenutne političke odnose, već i na povjerenje građana u institucije sistema. Ostaje pitanje hoće li javnost dobiti jasne odgovore ili će se ovakve situacije i dalje odvijati iza zatvorenih vrata, mimo zakonskih normi i transparentnosti koju društvo očekuje.
