To već prerasta u opasnu opsesiju. Gdje god da pogleda ili nešto kaže, Milorad Dodik vidi samo – muslimane!
Hajde, nekako bismo i razumjeli da o muslimanima priča kad boravi u Sarajevu, ali granice njegove opsjednutosti njima sve su šire.
Možda im se i divi
Ode na svoj RTRS, pominje muslimane, nakon sastanak sa američkim predstavnicima Samanthom Power i Ericom Nelsonom, spominje muslimane, čak i na obilježavanju svog (neustavnog) dana RS, znači i u taj “svečarski” dan ne može bez, pogađate, muslimana!
I to što ih pominje uglavnom u negativnom kontekstu nešto govori. Znate onu, kad ničim izazvani protiv nekog tako žučno govorite i upinjete se da in ponizite, ocrnite, pokazujete, možda nesvjesno, želju da im se priključite, postanete jedan od njih, jer im se, u stvari, potajno i divite!
Ako je tako, Milorade, vjerujemo da neće biti problema, kao što vjerovatno i sam znaš gdje se trebaš javiti kad to odlučiš svima priznati.
Ostaju samo provokacije
A sad ozbiljno. Svi dobro znamo zašto su Dodiku puna usta muslimana, misli kabadahija iz Laktaša da time nekoga ponižava, nesvjestan da takvim i sličnim provokacijama potvrđuje ono što je mnogima odavno jasno – a to je da pas koji laje ne ujeda i da je njegovo siktanje i provociranje, srećom, jedino što mu je ostalo.
Može se Dodik upinjati i upirati da dokaže kako je igrač za velike stvari. Na njegovu žalost, sve pokazuje da je riječ o statisti iz kukuruza, kojeg baš tako treba i tretirati.
Praviti se da ga ne čuješ i ne vidiš, učiniš politički nebitnim, dok mu ne istekne rok trajanja… Kao i mnogima prije njega.
crna-hronika
